Život skriven u Bogu

18. rujna 2017. - 20:03 -- šsf

U povijesti ovog grada i u srcima njegovih žitelja dugo će živjeti uspomena na jedno rujansko nedjeljno poslijepodne u kojem je Split u svoje okrilje primio rijetkog i dragog gosta. Gradskim ulicama uz zvonjavu zvona, 17. rujna, sedamdeset pet godina nakon smrti, neraspadnuto tijelo sv. Leopolda Bogdana Mandića stiglo je pod kršne vrleti svojih pradjedova. Među svoje. Tisuće ljudi nošenih nutarnjom potrebom i nagnućem hrlilo je u susret čovjeku tako malenom i jednostavnom, tako bliskom i dragom osjećajući da i on njih želi susresti, saslušati i razumjeti u njihovoj ljudskosti. Tišina prvog susreta, u blizini pojišanskog svetišta odražavala je nijemo poštovanje, poklonstvo srca, tihu radost, ljudsku bliskost ali i onaj poseban osjećaj prožimanja naravnog i nadnaravnog, kad i sama tišina postane tiša jer Nebo pohađa zemlju.

Nakon odavanja počasti tijelo sv. Leopolda ispratili smo u svečanoj procesiji u kapucinsku crkvu Gospe od Pojišana gdje je svečano euharistijsko slavlje predvodio nadbiskup Marin Barišić. Govoreći o životu ovog (ne)običnog čovjeka i sveca biskup je istaknuo ono što najviše ocrtava njegov lik: malenost, jednostavnost, skromnost, poslušnost, služenje. „Skriven“, zbog onog što ljudsko oko vidi kao nesavršenost, skučeni prostor ispovjedaonice on svojim predanim služenjem pretvara u katedralu duha, postajući u svojoj malenosti uzor svima nama.

Nakon euharistijskog slavlja ostali smo, zajedno s okupljenim narodom u osobnoj molitvi i štovanju relikvija sveca čiji lik tako snažno progovara čovjeku danas. Svako vrijeme ima svoje svece i upravo sveci to vrijeme najbolje otkrivaju prokazujući njegove lažne vrijednosti. Tako nasuprot suvremenog čovjeka gladnog slave, velikih djela, gospodarenja, moći, lažne veličine i lažnog sjaja stoji jedan svetac, naizgled neznatan, u očima svijeta nevažan, ni po čemu poseban, života skrivenog u Bogu ali, od Boga proslavljen, po svojoj predanosti u svom čovještvu ostvaren. Hvala ti, sveti Leopolde, što nas učiš da za svetost ne treba drugih talenata doli potpune predanosti Bogu. Zagovaraj nas i moli da ti postanemo što sličniji.

I na kraju, prebirući po svojoj nutrini i sabirući u tišini dojmove s ovog susreta vjerujem da je svatko od nas pronašao neku neočekivanu dragocjenost, biser koji mu je sv. Leopold krišom ubacio u dušu kao zalog prijateljstva i znak trajne Božje ljubavi na našem zemaljskom putu.

s. Marina Fuštar