Život, dakle, biraj!

1. travnja 2019. - 15:38 -- šsf

Gle, u dlanove sam te svoje urezao, da te ne zaboravim, ti si moj (usp. Iz 49,16).

U subotu, 30. ožujka u samostanu sestara franjevaka na Lovretu održana je duhovna obnova za zainteresirane srednjoškolce. Ne može čovjek o temi života reći više i snažnije od Stvoritelja koji je o tome sve rekao od izlaska sunca. Stoga nam je dao sunčani dan, samostanski vrt kao oazu mira usred glasnog i užurbanog grada i proljetno cvijeće koje nigdje ne cvijeta tako lijepo kao kod časnih sestara. U prirodi, koja se obnavljala i preobražavala, progovorio nam je i o prolaznosti. Dok su pristizali mladi, kao novi plodovi i snaga, zvuk samostanskoga zvona ispraćao je odlazak i preobrazbu jednog života ispunjenog dugim godinama služenja i posvećenosti. Tako su se na samom pragu susreli život i smrt.

On nas je time uveo u otajstvo života i započeo dijalog s nama. Odgovorili smo molitvom, kojom je s. Lidija uvela mlade u svakodnevni život sestara. Onda smo se susreli s izborima, željama i očekivanjima, a ta napetost između želja, obaveza i očekivanja čini dinamiku našeg života. Uz smijeh, jako puno kreativnosti i dobru suradnju, podsjetili smo se koliko smo posebni već time što smo odabrani od začeća i pozvani u život. Sva druga postignuća su samo biseri u kruni. Ni jedno postignuće u životu nije veće od toga da i mi sami donosimo i biramo život.  

Onda je uslijedilo ono što se u današnje vrijeme rijetko očekuje. Po daru pape Franje, u samostanskim kapelama Školskih sestara franjevaka Krista Kralja u Godini jubileja moguće je dobiti potpuni oprost. Trideset mladih nije dvojilo ni trenutka. Svi su pristupili sakramentu pomirenja i na kraju susreta istaknuli upravo to kao najposebniji dio dana, a samostansku kapelu na Lovretu kao jednu od najdražih.

Nakon što smo se okrijepili ukusnim ručkom, s. Estera i s. Marija Perpetua podijelili su s nama svoje životno iskustvo rada s ljudima u medicini. To je za mlade bilo vrlo važno s obzirom na to da su učenici Zdravstvene i Prirodoslovne škole, te se planiraju posvetiti radu s ljudima. Znamo da nam mladi često spavaju na predavanjima i ne postavljaju pitanja, no ovdje to nije bio slučaj. To se može zahvaliti sestrama koje su nas oduševile iskrenošću i neposrednošću te ostavile snažnu poruku. One su godinama rada u bolnici i u staračkom domu donosile, i još uvijek donose, svijetlo drugom čovjeku. Meka srca i bezuvjetno, poput milosrdnog Samaritanca. Ipak, one ističu da su time više dobra primile za sebe, a ta se sreća i zadovoljstvo zaista očituje u njihovom osmijehu i optimizmu. Mene je posebno oduševila pronicljivost mladih. Oni su pokretači i ništa im se ne može sakriti. Cijelo to vrijeme, brižno i nenametljivo pratila nas je s. Andrea, provincijalna predstojnica. I od nje su mladi tražili svjedočanstvo kao medicinskog djelatnika za vrijeme domovinskoga rata.

Susret smo zaokružili meditativnim plesom i razmjenom dojmova. Od srca se zahvaljujem su-voditeljicama koje su mi poseban životni blagoslov, Ružici Đonlić i s. Lidiji Matijević, kao i dragoj sestri provincijalki te fratrima koji su neumorno ispovijedali, fra Ivici Juriću i fra Domagoju Runji.

Iva Ivković Ivanišević, vjeroučiteljica