Vrijeme našeg novicijata

21. rujna 2020. - 14:36 -- šsf

Prije svega naše iskreno hvala Bogu za vrijeme novicijata. Za moju kolegicu s. Clémentine i mene, novicijat je nezaboravno vrijeme. U životu s našim sestrama iskusile smo kršćanske vrijednosti, posebno one koje se odnose na redovnički život. To iskustvo će nas pratiti u sve dane našega Bogu posvećenoga života.

Iskusile smo život u redovničkoj obitelji u kojoj smo osjetile ljubav i brigu sestara za nas. Trenuci zajedničke rekreacije bili su vrijeme odmora, izmjene iskustava i smijeha. Mene se posebno dojmio život sestara u zajednici obilježen jednostavnošću i poštovanjem svake pojedine sestre te njihova ljubav i požrtvovnost u obavljanju apostolata. To je za nas jedno važno svjedočanstvo.

Tijekom godine novicijata produbile smo osobni, bliski odnos s Kristom, posebno u osobnoj i zajedničkoj molitvi. Duhovni trenuci pomogli su nam više upoznati i ljubiti Krista, ali isto tako prepustiti se Njegovoj ljubavi. U osobnoj molitvi bile smo nasamo s Njime, a zajednička nas je ujedinila s Bogom, sa sestrama naše zajednice i cijelom Crkvom.

Produbile smo shvaćanje karizme Družbe, u kojoj smo se našle i prepoznale, te je želimo iskreno živjeti, jer živeći je ostvarit ćemo sebe. Upoznale smo Pravilo trećeg reda sv. Franje i naše Konstitucije. Zavoljele smo jedno i drugo te želimo prakticirati kontemplaciju, malenost (poniznost), siromaštvo, obraćenje – pokoru, i kao takve biti nositeljice i graditeljice mira.

Imale smo odličnu pouku za življenje evanđeoskih savjeta poslušnosti, siromaštva i čistoće. Sve naučeno u nama je potaklo još veću ljubav prema Kristu i želju slijediti Ga u našem životu. Naš redovnički odgoj bio je obilježen i obogaćen susretima i podjelom iskustava s mladima u redovničkom odgoju drugih redovničkih zajednica s kojima smo, u organizaciji Internovicijata, dijelile predavanja, seminare i duhovne obnove.

Naše vrijeme novicijata bilo je obilježeno pandemijom Covid-19 koja je dotakla i ranila cijeli svijet. Zahvaljujemo Bogu za njegovu zaštitu u toj teškoj situaciji. Ujedno, to vrijeme nam je pomoglo u razlučivanju našeg redovničkog poziva te učvrstilo vjeru i jedinstvo s Bogom te osjećaj pripadnosti Družbi u radosnim i teškim trenucima.

Ukratko, naš novicijat koji je počeo i završio blagdanom Rana sv. oca Franje za nas je bio vrijeme življenja radosti, osobnih susreta s Kristom, vrijeme povlačenja u osamu, produbljenje i pročišćenje redovničke motivacije te poznavanje Krista i Družbe.

Na kraju, iskreno hvala sestrama koje su nam omogućile redovnički odgoj koji nam je pomogao u rastu na svim područjima, općeljudskom, intelektualnom i duhovnom. Hvala s. Andrei, provincijskoj predstojnici i vijeću te svim sestrama koje su nam iskazale povjerenje i omogućile da vrijeme novicijata zaključimo polaganjem naših prvih redovničkih zavjeta i time postanemo članice provincije Presvetog Srca Isusova.

Drage sestre, molimo za vas i isto tako se preporučamo u vaše molitve, kako bismo sve bile sestre koje slijede Krista i koje mu se predaju do kraja, za dobro Družbe i siromaha u društvu.

                                                                                                          s. Rosine Neema Kulimushi