Uži zavičaj naše utemeljiteljice

Marija - Margareta Pucher se rodila 6. ožujka 1818. godine na Janeževom Vrhu, župa Kapela kod Radgone.

Prema pripovijedanju m. Angeline Križanič, nakon nekoliko godina dobila je očuha. Školu je pohađala u Kapeli i dobro je učila. Kad je nekom prigodom došao k njima ujak pivovar u Deutschlandsbergu, dogovorili su se, da će Marija poći k njemu i da će u gradu nastaviti školovanje. Mala Marija i svi ukućani bili su zbog toga radosni. Još isti dan Marija je otputovala s njim.

U novoj obitelji su mladu rodicu primili s veseljem. Odmah su je uključili u obitelj i u svemu izjednačili sa svojom djecom, također u daljnjem školovanju, kao i kod posla, kojega je u domaćinstvu i uz malu djecu bilo dovoljno.

Ujna, boležljiva i radišna žena, bila je zaposlena kao pomoćna učiteljica ručnog rada. Uz posao primala je i izradu crkvenog ruha za siromašne crkve.

Ujna je brzo opazila da je nećakinja spretna za takav posao, stoga ju je više puta zaposlila kod vezenja.

Kasnije, kad je završila školu, ujak ju je uveo u svoj posao, gdje je zbog prirodne nadarenosti i lijepog rukopisa preuzela mnoge poslove u njegovoj pivovari.

Kod ujaka je ostala sve do odlaska u samostan u Algersdorf kod Graza, kad joj je bilo 24 godine. Kod redovničkog oblačenja dobila je ime s. Margareta.

Po pripovijedanju m. Angeline Križanič, ujak se je vrlo lijepo ponio. Svojoj nećakinji Mariji nabavio je sve što je po tadašnjim propisima bilo potrebno donijeti sa sobom u samostan.

Kod dolaska u Maribor bilo joj je 38 godina. Vodstvo samostana u Algersdorfu imenovalo je s. Margaretu kao sposobnu, razumnu i požrtvovnu sestru za predstojnicu nove redovničke podružnice sirotišta Društva katoličkih gospođa u Mariboru.

O tome, kako su u Mariboru počele i nastavile svoje djelovanje, s. Nepomucena Ziggal pripovijedala bi rado sestrama koje su se kasnije pridružile novoj družbi i s kojima je zajedno živjela i radila u Mariboru, Celju, Repnjama i u Šent Paulu u Koruškoj. Tako se je štošta sačuvalo i ostalo mi u ugodnoj uspomeni, najviše zaslugom s. Jerice - Gertrude Neuwirth, koja je s njom, kako je bilo već spomenuto, zajedno djelovala u Repnjama, kao i po njezinoj rođenoj sestri Fabijani Neuwirth, mojoj nekadašnjoj predstojnici.