Uvod

Pred nekoliko godina sam na poticaj naših viših poglavarica napisala sjećanja iz mojih redovničkih godina s posebnim naglaskom na vrhovnu predstojnicu m. Lidvinu Purgaj, koja je Družbi školskih sestara s kućom maticom u Mariboru pribavila nove konstitucije i molbom u Rim zauzela se da je Družba - koja je do tada bila pod biskupskom jurisdikcijom - dobila status rimskoga crkvenog prava.

Starješice i susestre primile su te zapise sa zanimanjem. Izrazile su želju da bi bilo dobro oteti zaboravu sjećanja na utemeljiteljicu i prvu časnu majku naše Družbe, m. Margaretu Pucher. Nagovarale su me neka se prihvatim toga posla. Konačno su me nagovorile, te sam nakon duljeg razmišljanja počela sakupljati materijal. Radilo se, naime, o vremenu kad su algersdorfske (gradačke) sestre došle u Maribor da preuzmu sirotište, koje je vodilo katoličko društvo gospođa, a ustanovio ga je lavantinski biskup Anton Martin Slomšek.

Priznajem, da mi taj posao nije išao posebno "od ruke". Glavni je uzrok tomu što sam m. Lidvinu osobno poznavala već u Mariboru i poslije opet u Ljubljani i s njom takoreći živjela od 1916. do 1925. godine. Stoga su mi sjećanja i događaji iz tog vremena još sasvim bili živi; bila su to doista moja sjećanja. Što se pak tiče m. Margarete Pucher, nije tako. Sve što se je u to vrijeme događalo vezano je uz sestre prvih generacija, koje su s njom živjele, i uz novakinje kojima je bila voditeljica u novicijatu.

Neke sestre tih generacija su još živjele za mog boravka u samostanu, samo ih se ne sjećam po imenu nego po poslu koji su obavljale. Mi mlade smo te starije sestre smatrale kao dobre redovnice i bile su nam poticaj. A izašle su iz škole utemeljiteljice m. Margarete Pucher. Sve što su nam iz života "naše majke" pripovijedale bilo je zanimljivo i poticajno. I vrijedno da se zapamti.

Razumljivo je da će mi biti taj izvor sjećanja najvažniji i najprisniji. Da navedem još nekoliko imena svjedokinja: m. Angelina Križanič, s. Regina Gosak, m. Lidvina Purgaj, m. Stanislava Voh, s. Felicita Kalinšek, s. Skolastika Zurman, tri rođene sestre Neuwirth i njihova teta, među kojima je bila s. Gertruda Neuwirth sa s. Nepomucenom Ziggal zajedno u podružnici Repnje; s. Fabijana Neuwirth je bila tri godine moja predstojnica te bi nama sestrama u raznim prigodama pripovjedila mnogo toga iz života s. Margarete Pucher. I još je mnogo njih koje ću usput u ovim sjećanjima navoditi.

Najvažnija će pak biti sjećanja koja je o m. Margareti susestrama pripovijedala s. Nepomucena Ziggal, Tirolka, učiteljica u Algersdorfu. Ta sestra se je kasnije sama odlučila za istup iz matične ustanove i priključila se novoj družbi, koju je u Mariboru pod jurisdikcijom lavantinskog biskupa ustanovila s. Margareta Pucher. S. Nepomucena Ziggal je kao učiteljica djelovala u Mariboru, Celju i Repnjama; neko vrijeme je bila čak u St. Pavlu u Koruškoj. Od godine 1881. do 1887. bila je također vrhovna predstojnica. Prema tome bilo je dovoljno vremena i prigode za dodir sa susestrama i mladim naraštajem, koji je dolazio u novu družbu sestara u Mariboru. Kao Njemica rado se je družila sa Slovenkama i dobro je naučila slovenski. Prema izjavi m. Angeline Križanič, čini se da se vrlo dobro snalazila u ekonomskim stvarima nove družbe te je m. Margareti Pucher bila dobra savjetnica. U vjernoj redovničkoj povezanosti je sa svojom predstojnicom proživljavala sve što se odnosilo na istupanje iz algersdorfske zajednice i ustanovljenje nove redovničke družbe školskih sestara i štošta drugoga.

Iz tog izvora je najviše sjećanja. Pokušat ću ih staviti na papir. S tim pak nije rečeno da ne ću uzimati u obzir i sjećanja neimenovanih sestara, iako ih ne ću moći predstaviti njihovim pravim imenom.

Brezje, 3. ožujka 1992.
s. Hedvika Puntar