U svetištu Gospe od Suza

28. svibnja 2017. - 23:57 -- šsf

U nedjelju  28. svibnja 2017. dio sestara naše Jordanovačke zajednice uputio se prema svetištu Gospe od Suza u Pleternici sa željom da u jedno spoji duhovno i sve duhu potrebno.

Rektor svetišta vlč. Antun Čorković srdačno nas je dočekao predstavivši Pleternicu kao čudesno mjesto susreta, molitve, mira i tišine. Nije dugo potrajalo da se i same uvjerimo u vjerodostojnost njegovih riječi a  sigurno smo u Pleterničkoj oazi i euharistijsko slavlje sedme vazmene nedjelje drugačije doživjele i proživjele.

Iako je nedjelja dan kada se svatko najradije povuče u svoju “oazu” tražeći predah od tjednih obveza, naši domaćini: vlč. Antun i Ivica, nesebično su svoje vrijeme nama posvetili. Upoznali su nas s poviješću svetišta koje svoj početak ima u 1955. godini. Tada počima održavanje devetnice Gospi od Suza kao spomen na čudesni događaj kada je reljef Bezgrešnog Srca Marijina plakao ljudskim suzama 29., 30.,31., kolovoza i 1. rujna 1953. godine u Siracuzi na Siciliji, iznad bračnog kreveta obitelji Iannuso. Znanstvenom analizom potvrđeno je da se radi o ljudskim suzama, a samo dva mjeseca poslije toga događaja uslijedit će niz znanstveno neobjašnjivih ozdravljenja i još više obraćenja koji će svetište Gospe od Suza u Siracuzi učiniti poznatim cijelom kršćanskom svijetu. Kako su se plejadi hodočasnika svake godine pridruživali i hodočasnici iz požeškog kraja, sirakuški je biskup 1958. godine darovao pleterničkoj župi blagoslovljenu sliku Gospe od Suza, te vatu kojom je dotaknut tamošnji čudotvorni reljef. Od tada Siracuza na poseban način “živi” u Pleternci koja je 31. kolovoza 2005. proglašena novim hrvatskim marijanskim svetištem.

Pod dojmom novih saznanja o Svetištu čija je povijest obilježena i mučeništvom, svaka je za sebe u vremenu kojim smo raspolagale prebirala ono što je čula i doživjela. Vjerujem da smo prebiranju pridružile i molitvu sv. Ivana Pavla II. da Gospa od Suza majčinskom dobrotom pogleda boli svijeta, obriše suze svima koji trpe…I da nam da suze kajanja.

Tjelesnu okrepu te odmor i druženje u prirodi uz tri jezera, razne vrste životinja, prostrane livade i šumu, našle smo na ranču obitelji Čondić.

Odgovor na pitanje jesu li inicijatori i organizatori ovog hodočašća do u tančine sve predvidjeli i isplanirali, vjerojatno će ostati otvoren. No neovisno o tomu, od Pleternice i Ranča, pa preko Požege i njezinih znamenitosti s kojima su nas upoznali požeški domaćini (izvrsno prenoseći znanje i pronicanje u ruhu jednostavnosti), ni u čemu se nije mogao naći nedostatak ovomu danu. Bilo je lijepo. Bilo je dobro. Bilo je drugačije. Ponovilo se!

s. Diana