Trajni odgoj redovnica

12. ožujka 2020. - 10:38 -- šsf

Unija viših redovničkih poglavarica u Bukavuu, u sklopu trajnog odgoja za sestre s doživotnim zavjetima, organizirala je 7. i 8. ožujka 2020. seminar o aktualnoj temi „Seksualno zlostavljanje u Crkvi među Bogu posvećenim osobama“. Voditelj seminara bio je o. René Mihigo, asumpcionist.

Svjesni smo teške situacije u Crkvi s obzirom na sva saznanja o proširenosti seksualnog zlostavljanja, a po najnovijim izvještajima, nažalost, ono je prisutno i među redovničkim osobama, posebno u zemljama afričkog i latino-američkog kontinenta. A k tome neke su vijesti upravo potresne za našu zemlju DR Kongo.

O. René Mihigo nam je iz svog bogatog iskustva praćenja i rada s laicima, ali i sa redovničkim osobama koje pate od raznih duhovnih trauma, na jasan i konkretan način približio ovu delikatnu temu. Njegovo predavanje je bilo usmjerenu prema: razumjeti - pristupiti - liječiti, sve u vidu prevencije. Kao svećenik angažiran u pastoralu, seksualno zlostavljanje nije prikazao pod moralnim vidom ni u vidu crkvenog ili civilnog zakonodavstva već u psihosocijalnom aspektu ranjenosti osobe i traženja smisla i uporišta u ranjenom životu. Istakao je da se većina seksualnih zlostavljanja događa od strane bliskih osoba, članova obitelji i osoba od povjerenja. Strategiju zlostavljača prikazao je u četiri osnovna koraka:

Stvaranje povjerenja prema osobi;
Iskazivanje tjelesnih gesta, naizgled bezazlenih i prijateljskih;
Čin zlostavljanja;  
Uvjetovanje tišine kod ranjene osobe, nemogućnost objave i prijave zlostavljača.

Svima su se nametnula dva pitanja: „Kako to da se odrasla osoba nije uspjela obraniti, ili glasno zapomagati, pobjeći? i „Zašto ranjena osoba nikome nije to rekla? Zašto je šutjela tako dugo?“ Objašnjavajući nam strategiju zlostavljača shvatile smo nemoć osobe za obranu, a približivši nam psihološko stanje žrtve koje je obilježeno osjećajem mržnje i agresivnosti prema samoj sebi, osjećajem krivnje i srama, te straha od nepovjerenja drugih, razumjele smo zašto je žrtva dugo držala tajnu u sebi. Ono što nas je šokiralo jest činjenica da je to prisutno i u redovničkim zajednicama upravo zbog više vrsta moći i to na materijalnoj, socijalnoj i duhovnoj osnovi. Istina, i raznovrsno kulturno shvaćanje seksualnosti u raznim plemenima jednim dijelom doprinosi ovoj raširenosti, kao i prakticiranje koje se prenosi s generacije na generaciju: stariji iskorištavaju i uvode u ovaj začarani krug mlađe, jer među njima uvijek ima netko slabiji koji se iz raznih osobnih slabosti dade uvesti. Ostaje pitanje kako se uspije uvjeriti mladu osobu u normalnost nečeg što je nenormalno i bolesno, kako se uspije ušutkati savjest i osjećaj za grijeh.

Seminar nam nije dao odgovore na sva naša pitanja „zašto“ i „kako“, ali nam je uspio približiti patnju žrtve i važnost dubokog povjerenja u Božju ljubav svake osobe u svoj životnoj situaciji. Samo Isus Krist koji je za nas patio na križu znade dubinu patnje svake osobe i jedino neizmjerno povjerenje u Njega i njegovu milosrdnu ljubav može izliječiti ranjenu osobu, pomoći joj „staviti se na noge i koračati dalje.“ Ostaje nam molitvom pratiti i krijepiti ranjene i obeshrabrene.

s. Samuela Šimunović