Susret sestara juniorka

17. srpnja 2020. - 17:51 -- šsf

Naša Misija u DR Kongu organizirala je 4. i 5. srpnja u Luhwinji susret starijih sestara juniorki pod vodstvom odgojiteljice s. Françoise Balibuno, koja je također povjerenica sestara u Misiji. Rekosmo, mi starija grupa, jer od deset juniorki, pet nas je s iskustvom od tri ili više godina juniorata. I naše mlađe sestre imat će svoj susret u dogledno vrijeme.

A mi sestre juniorke bile smo presretne za pruženu priliku naći se zajedno. Izmjenjivale smo iskustva o zajedništvu, apostolatu, životu. Svaka od nas zadovoljna je životom u zajednici, a ono što nam u tom pomaže jest naš život, suživot s Kristom i Zajednicom. Pitanje koje si uvijek moramo postavljati jest: kakvo svjedočenje dajem u svojoj redovničkoj obitelji za dobro svih? Molitva je naša najveća pomoć. Ako imam poteškoća s posluhom, trpi čistoća a isto tako i siromaštvo. Nažalost, lakše je živjeti s osobama izvan zajednice nego s onima unutra. Ali ne zaboravimo, ono što živimo unutra vrlo je prepoznatljivo onima izvana. Stoga, živimo kreposno međusobno i tako ćemo evangelizirati druge.

Poslije izmjene naših iskustava s. Françoise nam je imala izlaganje Redovnički život je izlaz, prijelaz, iskorak, a taj iskorak je centriran na Krista i Njegov plan. Naš redovnički život je iskorak. Zanimljivo je u svojoj nutrini iščitavanje vlastitih iskoraka, i naravno, osluškivanje puta svake pojedine. Novi izazov koji nam se nudi jest život s Kristom i njegovim Evanđeljem. A to se može dogoditi u srcu svake od nas ako preskačemo, udaljujemo od sebe sve ono što nas od tog puta odvaja, odvodi. Koračati nam je prema poklonu, klanjanju, služenju. Ako ponekad posustanemo, ako naša vjera izgubi svoj žar, On nas poziva da ponovno počnemo, zakoračimo. A to je milosno vrijeme da se pročistimo, da spoznamo razlog našeg bivstvovanja i našeg poslanja.

Papa Franjo nas poziva da iziđemo na periferije. Izići za susresti druge. To ne znači samo izići, nego uvidjeti i odreći se svoje samodopadnosti, svoje oholosti i susresti se s drugima, s ostalima u zajednici. Biti pažljiv prema bližnjemu. Moramo se odreći sebe da bismo se mogli klanjati pravom Bogu.

Kad su misionari stigli u naš kraj našli su male kućice u kojima su se naši djedovi i bake klanjali dušama svojih predaka. Oni su im naviještali pravog Boga kojeg moramo svi štovati i klanjat Mu se. On je Svevišnji, On je naš Otac i naš život mora biti ukorijenjen, usađen u Krista. I, uvijek se preispitati: što je to što nas sprječava da budemo potpuno Kristove? Koje nas želje sputavaju da možemo slobodno služiti našem Kralju? Tko kida našu slobodu na putu kojeg smo slobodno izabrale?

Da bismo dobile prave, iskrene odgovore, trebamo često plivati uzvodno, protivno valovima svijeta. Ne činiti ono što čine mnogi, bez razmišljanja. A za nas redovničke osobe to je često prijelaz iz smrti u život. Živjeti nam je tako kako nam govori Krist i njegovo Evanđelje, uvijek hodeći naprijed.

Naravno, uz duhovni program imale smo vrijeme za odmor i rekreaciju.

s. Anny Furaha Kalumire