Sumnje o pravnom ustanovljenju

Dok sam pisala sjećanja na utemeljiteljicu naše družbe s. M. Margaretu Pucher, čula sam da se otvorilo pitanje samostalnosti - neovisnosti naše družbe i njezine utemeljiteljice.

Otkuda takva pitanja? Što je dalo povoda za to? Ta već 120 godina otkada naša družba postoji, toga pitanja nije bilo. Stoga sam uzela u ruke Povijest naše družbe, koju su godine 1986. napisale s. Similijana Kodrič i s. Natalija Palac. Zatim sam još temeljito pročitala Povijesni pregled mariborske provincije iz godine 1987., rad s. Leonite Rojs i s. Augustine Zorec.

Kod toga sam došla do zaključka, da one koje sumnjaju u samostalnost družbe Školskih sestara u Mariboru i njezinoj utemeljiteljici:

  1. vjerojatno nisu temeljito proučile spomenute povijesne radove ili su pak
  2. previdjele činjenicu da su u godinama kad su se te promjene događale - kako algersdorfska tako kasnije i nova mariborska družba bile biskupske ustanove, koje su crkveno pravno spadale - prva pod gradačkoga, druga pod mariborskoga ordinarija, pa su pitanje istupa sestara iz algersdorfske redovničke ustanove i ustanovljenje nove samostalne redovničke družbe u Mariboru - mogle međusobno rješavati, što se je u navedenom primjeru i ostvarilo.
  3. Možda one koje sumnjaju nisu pomislile da se u arhivima spomenutih biskupija nalazi pismeni materijal, koji te činjenice potvrđuje. Neke preslike tih dopisa sestre su povjesničarke i priložile u spomenutim djelima.
  4. Kod toga se ne ide samo na podatke iz biskupskih arhiva, nego i iz kronike toga vremena, koju su sestre iz Algersdorfa dale na uvid sestrama koje su pisale povijest naše družbe, posebno mariborske provincije. Pregled svega toga daje jamstvo potpune samostalnosti družbe Školskih sestara u Mariboru i njezine utemeljiteljice m. Margarete Pucher.


Iz preslika arhivskih zapisa gradačke i mariborske biskupije razvidno je, da su oba ordinarija bila svjesna svojih prava, koja su im po kanonskom pravu pripadala. Stoga su sporazumno i u potpunoj uzajamnosti došli do toga da je:

  1. gradački biskup u dogovoru s višom predstojnicom algersdorfske zajednice osobnim posredovanjem postigao odlazak pet sestara: Margarete, Kolete, Nepomucene, Salezije i Brigite iz ustanove u svojoj biskupiji, razriješio ih posluha, kako bi se odriješene zavjete, mogle slobodno odlučiti za stupanje u novu družbu u mariborskoj biskupiji te tako
  2. prijeći pod jurisdikciju mariborskoga biskupa, koji je isto tako bio svjestan svojih prava te je novu družbu i njezine sestre primio pod svoju jurisdikciju (1869.) i tako utemeljiteljicu Margaretu Pucher imenovao za časnu majku. U algersdorfskoj kronici je zapisano, da su tu odluku mariborskoga biskupa primile s predanjem u Božju providnost, ali ipak "sa žalošću".


S tim aktima je juridička samostalnost nove družbe u Mariboru i njene utemeljiteljice m. Margarete Pucher konačno dokazana.

Mariborski biskup dr. Jakob Stepišnik bio je svjestan te svoje jurisdikcije i s obzirom na "statute", koje je privremeno odobrio onakve kakve su imale algersdorfske sestre, s izričitom napomenom "dok ne odredim sam drugačije, odnosno dok ne propišem vlastite, za tu kuću u Mariboru sastavljene statute" (27. X. 1869.).

Dozvolio je obred oblačenja - prijam sedam kandidatkinja u novu družbu. Imena, koja su kod oblačenja te mlade sestre dobile, zapisana su u Biskupskom arhivu, kaže povjesničar i arhivar prof. Ožingar.

Za potpunu samostalnost nove družbe Školskih sestara u Mariboru govori također zakon civilnih vlasti u Grazu, što je vrijedio za svu tadašnju Austriju (to je bilo već jednom spomenuto), naime da je za dolazak nove crkvene ustanove bila potrebna državna dozvola za useljenje. Biskup Stepišnik je taj zakon poznavao, stoga je za useljenje nove redovničke zajednice zatražio i dobio dozvolu.

Tako je bilo i sa svom daljnjom samostalnošću Školskih sestara u Mariboru te neovisnosti od Algersdorfa i gradačke biskupije sve do danas. I ako budu vremena naklonjena redovničkim zajednicama, bit će tako i u buduće.

Još nešto o sjećanju prvih sestara, suradnica s. Margarete, koje su s njom došle u Maribor za rad s djecom kod Društva katoličkih gospođa.

Sestrama kasnijih novicijata: s. Angelini Križanič, s. Gertrudi i sestrama Neuwirth, s. Lidvini Purgaj, pripovijedale su te prve sestre, da je s. Margareta brzo nakon razgovora s predsjednicom Društva gospođom Brandys i savjetovanjem s osem isusovcem6 zamolila za prijam kod mariborskog biskupa dr. Stepišnika, da ga obavijesti o namjeri istupanja iz algersdorfske zajednice i ustanovi samostalnu, od Algersdorfa neovisnu družbu u Mariboru. Tek nakon toga je obavijestila zajednicu u kući matici, a istovremeno i gradačkog biskupa Zwergera, što namjerava. Biskup dr. Stepišnik ju je primio i dao joj prigodu da od nje osobno čuje razloge njezinih koraka. Iskreno mu je rekla da zbog sve većeg broja djece nedostaje sestara za pouku i rad s njima; novih potrebnih snaga pak Algersdorf ne može dati, jer ih još za rad u svojim ustanovama nema dovoljno. Tako bi morali djecu, koja su vrlo potrebna da ih Društvo primi, odbijati, jer nedostaje prostora kao i pokućstva. A i kad bi imali prostora, nemaju primjerice školskih klupa za razrede ni strojeva za šivaonicu i izradbu crkvenog ruha, za internat pak nema postelja, itd.

Društvo joj je naime dalo sva prava da se po svojoj zamisli i potrebama za sve pobrine. To pak, naravno, ne može učiniti jer je vežu zavjeti kod algersdorfskih sestara.

Tako je preuzvišenom iznijela sve uzroke, koji su je doveli do odluke da istupi iz algersdorfske zajednice i ustanovi novu samostalnu družbu u Mariboru. Rekla je također da bi tu mogla lako dobiti pomlatka, jer im se kandidatkinje već javljaju, ali ne za Algersdorf nego za Maribor.

Preuzvišenom je također rekla da nigdje u cijeloj Austriji nije vidjela tako neodgojene djece kao tu. I to je ono što je prevagnulo da bi se odlučila za taj korak. Tako će imati u tim okolnostima više mogućnosti ubogoj i zapuštenoj djeci pomagati do boljeg, čovjeka dostojnog života. Ako dobri Bog bude htio, spremna je u tom radu u Mariboru žrtvovati sve svoje snage.

Odlazeći je s. Margareta zamolila biskupa dr. Stepišnika za potporu i odobrenje njezinoga nastojanja za istup iz algersdorfske zajednice i ustanovljenja samostalne družbe u Mariboru te ga molila za blagoslov.

Biskup dr. Stepišnik je sestri Margareti udijelio blagoslov riječima: "Bog neka poda svemu vašemu radu svoj blagoslov. Mi smo pak tvrdo odlučili da ćemo s obzirom na mariborske okolnosti tu ustanoviti samostalnu družbu Školskih sestara."

S tim jamstvom biskupa dr. Stepišnika s. Margareta je dobila potvrdu da je njezina odluka pravilna. Nadala se da joj algersdorfske sestre ne će stavljati zapreke. Također će joj gradački biskup Zwerger, sklon njezinoj odluci u što je bila uvjerena, još i pomoći da se ta teška i važna stvar čim prije dobro riješi.

---------------

6 M. Stanislava Voh je s. Skolastiki Žurman jednom pripovijedila da je bilo mišljenje njezinog brata kanonika i još nekih svećenika u biskupiji u Mariboru, da je isusovac, savjetnik m. Margarete, kad se išlo za ustanovljenje družbe Školskih sestara u Mariboru, bio sin grofa Brandysa, koje je kao pravnik stupio u Družbu Isusovu. U knjizi o Slomšeku, koju je napisao prelat dr. Kovačić, nalazimo na stranici 283. čak njegovo ime... a grofov sin Erik, član Družbe Isusove..." Dr. Kovačić spominje da je biskup Slomšek blagoslovio dvorsku kapelu grofa Klementa Brandysa, gdje je njegov sin Erik, član Družbe Isusove, nakon mise vjenčao starijega brata s barunicom Terezijom Gudenus.