Stopama ugandskih mučenika

11. travnja 2019. - 15:47 -- šsf

U sklopu trajne formacije redovničkih odgojitelja duhovni centar „Amani“ u Bukavuu je od 27. do 31. ožujka organizirao hodočašće u glavni grad Ugande - Kampalu, mjesto ugandskih mučenika. Odgojiteljima i odgojiteljicama su se pridružile i druge sestre željne proživjeti iskustvo vjere, te nas je bilo 29 Bogu posvećenih osoba. Iz naše zajednice bile su s. Emilenne Nankafu i s. Samuela Šimunović. Hodočašće nam je svima bilo novo iskustvo. Putovanje je bilo dugo, ali Bogu hvala, osim natečenih nogu, nismo imali drugih problema.

Spomendan ugandskih učenika Crkva slavi 3. lipnja kada se sjeća mučeničke smrti dvanaestorice mladića koji su 1886. godine zbog vjernosti Kristu spaljeni na lomači u mjestu Namugongo blizu Kampale. Ako uzmemo u obzir duže vrijeme, točnije od studenoga 1885. do siječnja 1887. godine mučeničkom smrću završila su 22 mladića koji su služili na kraljevu dvoru, a među njima je bilo i pripadnika anglikanske crkve. Najmlađi među dvanaestoricom mučenika 3. lipnja 1886. bio je Kizito, dječak od 14 godina. Ono što nas se posebno dojmilo je činjenica da su neki bili tek kršteni a četvoricu njih krstio je katehista Karlo Lwanga, koji je također zajedno s njima spaljen na lomači. Povod smrti bile su ljudske slabosti: ljubomora, požuda, osveta, kleveta i krivo osuđivanje. Na ove slabosti oni su ustrajno odgovorili u vjeri koju tek što su upoznali i prigrlili. Jedan od njih je bio ubijen od vlastitog strica jer nije htio postupati protivno katoličkom nauku.

Biti mučenik nije nešto apstraktno. Nije to život u svijetu ideja i promišljanja, ma kako ona plemenita i duboka bila. Mučeništvo znači na ljudske slabosti odgovoriti snagom vjere. Zanimljivo je uočiti kako se u nama val divljenja i čuđenja mladićima izmjenjivao s pitanjima o njihovoj svijesti, spoznaji, ili eventualnoj zanesenosti... Nekad nam se čini prejednostavno, ali mučeništvo se živi u svakidašnjici. Zar ne, svatko od nas susreće ljubomoru, klevetu, pohlepu, krivu osudu ... i kako odgovaramo na sve to, mi koji smo od „stoljeća sedmog“ Isusovi učenici?

Uz otkrića mučenika našeg prostora i „našeg vremena“ koji nas podsjećaju na mučeništva prve Crkve, ovo hodočašće je za nas bilo i iskustvo zajedništva Bogu posvećenih osoba iz različitih zajednica. Lijepo je bilo upoznati se i dijeliti napore puta i radosti produbljenja vjere. A ponos i radost bila je činjenica da je isto svetište bilo mjesto pohoda trojice papa: Pavla VI., Ivana Pavla II. i Franje.

Krv mučenika sjeme je novih kršćana. U tom uvjerenju molimo i želimo da u nama i svim ljudima na ovom svijetu, a posebno onima napaćenim nepravdom i ratom, ojača vjera u Isusa Krista.

s. Samuela Šimunović