Stopama svetoga Franje

30. rujna 2017. - 21:21 -- šsf

Pred blagdan sv. Franje, od 24. do 29. rujna 2017. godine, naša Provincija je organizirala hodočašće u Asiz i druga franjevačka mjesta za prošlogodišnje, ovogodišnje i one sestre koje će slijedeće godine slaviti 60 i 50 godina redovništva. Njima su se još priključile jedna sestra koja je doživotne zavjete položila prošle, jedna ove i jedna koja je u planu slijedeće godine.

Nas devetnaest na hodočašće otisnulo se brodom u nedjeljno predvečerje iz splitske luke da bi se u osvit zore slijedećeg dana našle na drugoj obali spremne slagati komadiće mozaika života sv. Franje. Naše prvo odredište nisu bila živopisna mjesta Asiza i okolice gdje buja život već vrhunci La Verne, mjesto molitve, tišine i osame. Uvučene u gotovo mistično ozračje ovog mjesta natopljenog molitvom, nije nam bilo teško odijeliti se duhom od naše svakodnevnice, zaroniti dublje u sebe i pripraviti svoju nutrinu za duhovni hod. Tijekom dva dana provedena na La Verni povlačile smo se u molitvu i svim osjetilima upijale svetost tog mjesta obilazeći njegove znamenitosti: kapelu Rana, Gospinu baziliku, kapelu ukazanja i špilju u kojoj je Franjo molio. Vjerujem da je svaka od nas, poput Franje, razmatrala otajstvenost vlastitog hoda s Kristom otkrivajući, s ovih visina, cjelovitiju sliku sebe i doline vlastite stvarnosti.

Nakon osame La Verne spustile smo se u dolinu podno Asiza, u baziliku Svete Marije Anđeoske, u kolijevku franjevaštva, gdje smo se podsjetile zašto je toliko važna za Franju i franjevaštvo. Malena crkvica u krilu velebne bazilike slikovito nam je progovorila kako male stvari Božjim zahvatom postaju veličanstvene. Prije večernje molitve i mise u Porcijunkuli posjetile smo svetište svetog Damjana, mjesto gdje je Krist očitovao Franji svoju volju. Obišle smo i prvi samostan klarisa prolazeći kroz kor prvih sestara uskim stepeništem do sobe i mjesta preminuća sv. Klare, spominjući se ujedno i važnosti kontemplacije za plodonosno franjevaštvo.

Nakon što smo se utaborile u Asizu, četvrti smo dan rezervirale za posjet Grecciu, impresivnom svetištu u stijeni gdje smo u tišini sunčanog jutra, razgledavajući jaslice, razmatrale zajedno s Franjom radost ispreplitanja božanskog i ljudskog, ulaženje Boga u ljudsku stvarnost, odnosno otajstvo Kristovog utjelovljenja. Nakon „franjevačkog Betlehema“ uputile smo se opet na goru, na tzv. „franjevački Sinaj“ - Fonte Colombo - samotnu uzvisinu ponad Riettija, gdje Franjo piše Pravilo Reda.  

Poslijepodne smo, nakon slavljenja mise, provele u osobnoj molitvi u bazilici Sv. Franje. Za kraj našeg boravka u Asizu ostavile smo posjet samotištu Carceri (za koje smo se složile da zavrjeđuje puno više vremena i pažnje) te obilasku groba i bazilike Sv. Klare. Nakon okrjepe, u ranim poslijepodnevnim satima, sabirući dojmove uputile smo se kroz brežuljkastu Umbriju prema svetištu Loretto, našem posljednjem odredištu prije povratka na našu stranu obale. Osim što smo u ovom dinamičnom hodočašću obišle mnoga mjesta, putujući smo također uspjele razmijeniti iskustva redovničkog života. Svjedočile smo o svojim svagdanima i o presudnim trenucima svojih života iščitavajući duž vlastitog životnog puta prisutnost providonosne ruke Božje. Gledajući na svoju slabost, složile smo se da Bog, uistinu ne poziva sposobne već osposobljava pozvane.

Na kraju, u ime svih sestara, hvala onima koje su nam omogućile ovo hodočašće darovavši nam dragocjeno vrijeme prožeto slatkoćom blizine Božje. Hvala i našoj vještoj voditeljici gospođi Nataši koja je u dosluhu s Duhom Svetim bila koliko informativna toliko i poticajna, povezujući vidljive stvarnosti s onim duhovnima. Iznad svega hvala dobrom Ocu koji nam proviđa vremena odmora i rashlade, dajući nam osjetiti nešto od okusa vječnosti kojoj smo, bez obzira na životnu dob, ovih dana bile bliže.

s. Marina Fuštar