Sedam posljednjih Kristovih riječi na križu

25. listopada 2018. - 09:51 -- šsf

Na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu 19. i 20. listopada održani su Dani crkvene glazbe na temu Odnos liturgijske i glazbene riječi. Naša s. Lidija Bernardica Matijević je drugog dana imala izlaganje na temu J. Haydn: Sedam posljednjih Kristovih riječi na križu – Kulturološko ozračje, duhovnost i analiza. Donosimo sažetak njezina predavanja.

Veza riječi i glazbe je u nekim stilskim epohama bila samo izraz riječi kroz melodičko kretanje. Neke su se riječi samo potvrdile, pojačale određenim stilskim figurama i glazbenim frazama. Apsolutna je glazba puna ovakvih primjera gdje se za određene pokrete tijela, disanja, mirisa, osjećaja, primjenjuju tonski izričaji kako bi slušaocu približili to stanje. Možda je nespretno upotrijebljena granica između apsolutne i programne glazbe, te da se o tome progovara tek u postberliozovom vremenu (Hector Berlioz: Fantastična simfonija). Glazba baroka i klasike ima svoje način izražavanja, iako ne pripada programnoj glazbi. Tu ne bih svrstala nikako Vivaldijeva Godišnja doba, jer se upravo to djelo spominje kao moguća preteča programne glazbe koja nastaje tek u romantizmu. Ovdje se misli na prava barokna i klasicistička djela, pravu apsolutnu glazbu: sonate, simfonije, suite.

Sasvim se sigurno kod Haydna radi o pravom Bečkom klasičaru, ali skladatelju koji tek u novije vrijeme dobiva pravi kritički osvrt. Bilo bi krivo reći da se otkriva vrijednost Haydnova stvaralaštva, jer je ona neupitna. Prema nekim komentarima, Haydn je vrlo puno radio i nije imao vremena za možda svjesno određivanje smjera svoje umjetnosti. Nije on htio biti neki most u romantizam, ili neki predznak novog vremena u kojem će osjećaji (nakon Francuske revolucije) dati novu odrednicu kretanja glazbe prema kojima će upravo estetski ključ postati imperativom. Haydn je mirno pisao glazbu upravo tako kako je naučio taj zanat. A zanat je učio u Bečkoj katedrali kao dijete, i kasnije od učitelja kojih u to vrijeme nije bilo puno kao danas. Naime, od skoro izblijedjele slike jednog bečkog klasičara i možda malo dosadne komorne glazbe došli smo do jednog pravog umjetnika izražavanja skladateljskom tehnikom.

Djelo Sedam posljednjih riječi Spasitelja na križu upravo je potvrda njegovog trećeg i posljednjeg skladateljevog razdoblja. On je skladatelj svoga doba i prenositelj izražaja. Duhovno stanje čovjeka u Velikom tjednu zahtjeva mir i razmatranje, ali i poziv na odluku za novim početkom. Haydnov prvi original je instrumentalni. Tek kasnije nastaju verzije sa zborom, izmjenama pjevača, zbora i orkestra. Znači da je upravo ta glazba kod Haydna bila tako napisana, da je izražavala svu patnju, šutnju, bol, ali i utjehu, raj ili nastali potres. Djelo ima sedam stavaka prema riječima Spasitelja:

Introduction 

1. Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine (Lk 23,34)

2. Zaista, kažem ti, danas ćeš biti sa mnom u raju (Lk 23,43)

3. Ženo, evo ti sina (Iv 19,26)

4. Bože moj,Bože moj, zašto si me ostavio? (Mk 15,34)

Intermezzo

5. Žedan sam (Iv 19,28)

6. Dovršeno je (Iv 19,30)

7. Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj (Lk 23,46)

Potres

Budući da potres traje gotovo dvije minute bez predaha, zgusnut je, ploče se zemlje odvaljuju, logično je da Haydn počinje i završava sa c-molom: jasno, čisto, metrički pravilno, na prvu, naglašenu dobu. Tim je jezikom govorio Haydn, i mi ga sasvim dobro, jednoznačno razumijemo danas.

s. Lidija Bernardica Matijević