Sastanak Unije redovničkih poglavarica

19. ožujka 2020. - 10:09 -- šsf

U današnjoj općoj nervozi i panici, putovati je avantura. Već dugo nismo bili tako isprepadani, ludo isprepadani. Svako vrijeme ima svoje probleme. Neka nam Gospodin pomogne znati kako se ponašati, davati prava svjedočanstva, pravo djelovati u pravo vrijeme.

Od 12. do 15. ožujka održao se godišnji sastanak članica Unije redovničkih poglavarica iz šest biskupija u Gomi, na jezeru u Sjevernom Kivu u DR Kongu. Naša crkvena pokrajina broji šest biskupija: Bukavu, Butembo-Beni, Kasongo, Uvira, Kindu i Goma u kojima djeluje 50 redovničkih ženskih zajednica raznih boja kože i kulture. Svaka se zajednica i svi njezini članovi na svoj način bori kako naviještati Evanđelje u novoj svjetskoj kulturi. Sastale smo se u kući zvanoj Emmaus i razmišljale o temi Globalizacija i kako ostvariti odgovornu službu u takvom svijetu. Sastanak je otvorio novi biskup Gome mons. Willy Ngumbi, a zatvorio biskup u miru mons. Faustin Ngabu.

Prvog dana susreta, jedan svećenik, stručnjak crkvenog prava, podrobno nam je prikazao današnju situaciju. Drugoga dana jedna redovnica nam je detaljno govorila o služenju, odgovornom služenju kao viziji. Budući da se radi o godišnjem susretu, iznošena su godišnja izviješća o raznim sastancima, predviđanjima, problemima. Slušale smo o onima koje nisu mogle doći na sastanak zbog nesigurnosti, o onima koje nisu mogle doći zbog lošeg ili pak nepostojećeg puta. Primjerice, jedna je redovnica sa slomljenom nogom ostala na putu prema gradu Bukavu. Slušale smo i o onima koje zbog nedostatka hostija i vina ne mogu slaviti euharistiju. A znajući da su već izgubile više svećenika, žele ostati s narodom. Jer župnik je rekao da su mu saopćili župljani, da onog dana kad svećenici napuste župu, i oni župljani također napuštaju to mjesto. Nakon takvih izlaganja, suze su one koje prate riječi onih koji ih izgovaraju izvješćujući o takvim situacijama. A ona je redovnica, žena vjere, ostala do kraja, i ponavljala je riječi u ime svih posvećenih osoba iz svoje biskupije Butembo-Beni da oni žele ostati uz svoj narod, jer su uvjereni da sve dolazi od Boga, da On vidi i znade sve, i da je On gospodar svega te da će On na kraju svega povući crtu i pokazati da On doista vodi ovu lađu.

Na kraju, da bismo stavile u praksu naše suosjećanje, da naše suze pretočimo, učinimo djelotvornima, stavile smo košaru u koju je svatko mogao ubaciti onoliko koliko može, koliko mu mogućnosti dopuštaju, kako bi se pomoglo našim sunarodnjacima da prežive. Barem malo. Jer, ako se želi ostati, onda to podrazumijeva da svaki dan imaš barem nešto što će te održati na nogama. Divile smo se onima koji mogu nastaviti taj napeti život, koji svjedoče u izuzetim situacijama. Molile smo za njih, molile za MIR toliko željen i tako dalek.

s. Mirabilis Višić