Sastanak Provincijalne uprave s kućnim predstojnicama

30. rujna 2019. - 11:01 -- šsf

U petak 27. rujna 2019., na spomendan sv. Vinka Paulskoga, u provincijalnom središtu u Splitu održan je redoviti godišnji susret kućnih predstojnica s Provincijalnom upravom. Susret je predvodila provincijalna predstojnica s. Andrea Nazlić. Započeo je u 9,00 sati molitvom. Sudjelovalo je 15 kućnih predstojnica.

Provincijalna predstojnica se zahvalila sestrama na odazivu na sastanak te na obavljanju zahtjevne službe animiranja zajednice, osobito sestrama koje su prihvatile drugo trogodište. Prihvaćanje službe je svojevrsno očitovanje želje za prepoznavanjem dobra u zajednici, kao i zalaganje na unapređenju onih stvari koje predstavljaju poteškoće, kušnje i izazove. To je zajednički hod na putu nade.

Susret nije bio uobičajeno koncipiran kroz analiziranje izvješća iz pojedinih zajednica, nego se kroz rad u radionici pokušalo prikazati, analizirati i vrednovati ključne točke. Motivaciju i usmjerenje u zajednički rad dala je s. Andrea kratkim poticajem: 

„Sagledati život zajednice u kojoj živimo kako bismo je uz Božju pomoć što bolje animirale, brinući se za povjerene nam sestre i za sve ono što ta služba podrazumijeva. Svjesne sebe, svojih sposobnosti, ali i ograničenja, svjesne zajednice kojoj služimo, često se upitamo kako dalje? Kako dalje u zajednici koja je sve starija, zajednici u kojoj prevladava pasivnost, otuđenost, sebičnost i površnost. Imaju li smisla naša zalaganja, kada se, gledajući ljudski, stalno vrtimo u začaranom krugu, rastrgane poteškoćama koje su često nebitne i koje su posljedica naše nedovoljne povezanosti s Bogom?”

Citirajući pisca Maria de Andrade istaknula je: „Nemam više vremena za beskonačne sastanke na kojima se raspravlja o statutima, pravilnicima, postupcima i internim propisima, a da pritom znamo da se baš ništa neće postići. /.../ Želio bih živjeti s ljudima koji su puni čovječnosti; s ljudima koji se mogu smijati svojim pogreškama i koji na temelju svojih uspjeha nimalo nisu umišljeni; s ljudima koji se unaprijed ne smatraju pozvanima donositi sudove; a koji ipak ne bježe od odgovornosti. Želio bih živjeti s ljudima koji štite ljudsko dostojanstvo i koji žele ići putem istine i pravednosti” (Mojoj duši se žuri).

Radile smo u četiri male skupine koje su promišljale o vodstvu zajednice: Kako kao kućna predstojnica vršim svoju ulogu, shvaćam li je kao služenje zajednici, kako pristupam svakoj pojedinoj sestri. Važno je bilo sagledati kako se pripremaju i vode kućni kapituli, koji su neizostavna prilika slavlja i izgradnje zajedništva te vođenje pojedinih knjiga u zajednici.

Osim promišljanja o vodstvu zajednice svaka se skupina intenzivno bavila svojom temom o kojoj se također zajedno raspravljalo: molitveni život, život u redovničkoj zajednici, apostolat i odnos prema vremenitim dobrima.

U razmišljanju o molitvenom životu promatrali su se elementi osobne dimenzije molitve koja je temelj sjedinjenja s Bogom i polazna točka otkrivanja Božjeg plana sa svakom pojedinom sestrom i zajednicom. Sestre su iznosile elemente koji su izazovni ili koji predstavljaju poteškoću na osobnom i zajedničkom planu. Promišljalo se o načinu shvaćanja i animiranja duhovnih obnova, odgojno-formativnih sastanaka i razmatranja Božje riječi posebno kroz Lectio divina.

Rasprava o životu u redovničkoj zajednici polazila je od Konstitucija koje u čl. 39. potiču svaku sestru da se daruje zajednici “u iskrenoj i uzajamnoj ljubavi, obilježenoj međusobnim poštovanjem i dubokim razumijevanjem”. Samo vršenje ovog sadržaja olakšalo bi suživot i otklonilo mnoge poteškoće na koje nailazimo.

Apostolat sestara prvenstveno je promatran kroz naglasak  da je „glavni apostolat školske sestre franjevke Krista Kralja živjeti u zajednici kao svetom mjestu u kojem Bog prebiva u osobi svake sestre” (Odredbe, čl. 61.). Promišljanja su pokušala ponovno dozvati u svijest prvotno poslanje svake sestre na izgradnju zajedništva, potom odgovornost i potreba usavršavanja za povjereni apostolat koji treba usmjeravati potrebama našega vremena.

Kroz pitanja o odnosu prema vremenitim dobrima propitivalo se načine korištenja zajedničkog dobra i pokušalo odgovoriti na pitanja o raspolaganju povjerenih nam dobara.

Također su doneseni poticaji i smjernice koje nam mogu pomoći u animiranju dotične zajednice, što se konačno prelijeva na život cijele Provincije. Zadatak je to koji ne prestaje završetkom susreta predstojnica, nego se treba ostvarivati u svakodnevnom suživotu u kojem je svaka sestra bitan kamenčić u mozaiku zajedništva.

Susret je završen franjevačkim pozdravom Gospodin ti dao mir kojega smo izrekle jedna drugoj da nas prati u našem hodu nade.

s. Lucija Bilokapić