S. Margareta nas usmjeruje na novi put

PRIPOVIJEDANJE S. NEPOMUCENE I S. GERTRUDE NEUWIRTH

Približavala se nova školska godina, a stvar s dolaskom sestara iz Algersdorfa nije bila riješena. U nadi da nas Božja providnost ne će napustiti, počele smo s nastavom.

Pred očima smo imale samo zadatak da sa svoje strane moramo sve učiniti da rad tog jedinoga dobrotvornog Društva bude uspješan. Mnogo toga ćemo morati samostalno uzeti u svoje ruke, za što imamo potpunu potporu kod Društva i, kako nam je jamčio kanonik dr. Kosar, također kod biskupa Stepišnika.

Još ću dodati da je s. Margareta napomenula kako joj je predsjednica Društva dala znak da sestre sav rad preuzmu u svoje ruke, da slobodno potraže potrebne pomoćnice, prema zahtjevima toga kraja, i da neovisno od bilo koga rade za dobro tamošnjih mladih.

Predsjednica je otprilike ovako govorila: "Vaš dosadašnji rad je pokazao da bi se tu u Mariboru moglo vašom spretnošću i požrtvovnošću za odgoj mladih još mnogo dobra učiniti. Dosadašnja ovisnost od vašega starješinstva u Algersdorfu ne govori u prilog daljnjeg razvoja, nego nazadovanja ili čak konačnog raspada."

O tome sam razgovarala s poštovanim ocem isusovcem, koji te i slične stvari dobro razumije, a pozna i crkvene propise s tim u vezi. Rekao je ovako: "Ako se radi o mladima zanemarenog odgoja, to su svojevrsne misije, rad oko spašavanja duša. Mogu se sestre u dogovoru s biskupom pod čiju vlast spadaju, odlučiti za istup iz ustanove i po svim važećim crkvenim propisima ustanoviti novu crkvenu ustanovu u drugoj biskupiji. Moraju se sporazumjeti s tamošnjim crkvenim propisima i, jer je u tom slučaju samostalna crkvena ustanova, moraju urediti i s državnim vlastima preko pravne osobe, koja takvi crkveni zavod ustanovljuje i preuzima svu pravnu odgovornost i za gospodarske potrebe zajednice. Ordinarij pak koji odobri ustanovljenje nove biskupijske ustanove, mora na vodeće mjesto postaviti odgovarajuću osobu, obično onu koja se za ustanovljenje nove ustanove zauzimala, i dati joj naslov 'časna majka'. S obzirom na sve rečeno savjetovala bih vama, sestro predstojnice, da sa spomenutim isusovcem, koji je trenutno kod nas u Mariboru, osobno razgovarate. Nakon toga se iz ljubavi prema siromašnoj djeci, koja su potrebna vašega odgoja, odlučite za istup iz Algersdorfa, i tu u Mariboru, u našoj biskupiji ustanovite novu crkvenu redovničku ustanovu pod vašim vodstvom."

Sestra predstojnica Margareta je na kraju razgovora ostala bez riječi. A predsjednica Društva je nastavila: "Shvaćam vas, poštovana s. predstojnice Margareta, da na moj prijedlog nemate riječi. Znam da je potrebno razmisliti. Ne će ići bez poteškoća. I nama nije išlo sve glatko kad je biskup Slomšek ustanovio Društvo. Nismo znale gdje i kako početi s poslom. Klonule smo i ispitivale se jesmo li učinile pravo kada smo se obvezale da ćemo preuzeti rad. A onda smo razmišljale o cilju koji smo visoko stavile, naime, spašavanje duša te neodgojene djece.

Uvjerena sam, da u Vašem radu, koji ste počele i još ga vršite kod naše djece u Mariboru, imate jedini cilj: spašavanje duša. Stoga promislite, savjetujte se sa svojim suradnicama i drugima, pa se nakon toga odlučite za novu crkvenu samostalnu ustanovu u Mariboru i na temelju našega Društva sagradite novu redovničku zajednicu."

Ne samo s. Margareta nego i mi smo razmišljale s njom o tome, što je gospođa Brandys predlagala. Jer tako važna odluka ne može se tako brzo učiniti. Konačno smo se ipak složile da bi bilo pošteno o svemu tome još jednom razgovarati s našom višom poglavaricom u Algersdorfu te joj reći da ćemo se, premda teškim srcem, odijeliti i u Mariboru ustanoviti samostalnu družbu, ako ne dobijemo sestara za pomoć.

Sestra Margareta se odlučila za put u Algersdorf da još jednom zamoli za pomoć; barem bi tri sestre bile još potrebne. Željela je iskreno razgovarati sa svojom višom poglavaricom o svemu što im je u Mariboru bilo teško. Ali razgovor nije bio moguć, jer predstojnica nije dala mogućnost za nj; vjerojatno je učinila negativni znak rukom i otišla.

Sestra Margareta se vratila u Maribor. Pred odlazak je ušla u samostansku kapelu, prekrižila se blagoslovljenom vodom, počela moliti krunicu, nastavila je s molitvom sve do Maribora i osjetila veliki mir.

Daljnji put je bio jasan: odijeliti se od Algersdorfa i ustanoviti novu družbu u Mariboru; istupiti iz gradačke i pristupiti mariborskoj biskupiji. Siromašnu i zanemarenu djecu nisu mogle ostaviti. Previše su zapuštena, neka čak od vlastitih roditelja i bačena na ulicu među slabo društvo.

Nikoga ne će više imati koji će im govoriti o Bogu, o Isusu, koji voli djecu, jer je njihovo kraljevstvo nebesko. Ona i njezine sestre, sadašnje i one koje će doći, djeci će pripovijedati da zapamte zauvijek kako ih Isus voli. Sestre će voljeti djecu, za njih će se zauzimati i žrtvovati sve dok to bude dopustio dobri Bog i Gospa od ružarija, koje blagdan će biti za nekoliko dana. Sa sadašnjom djecom koja već znaju moliti krunicu, tom molitvom će je počastiti za njezin blagdan. Sve koji budu u budućnosti dolazili k njima, naučit će slaviti Majku Božju njezinim ružarijem, njoj se preporučati i izručiti, da bi, kako je želio biskup Slomšek, "slovenski narod bio Marijin narod".

Tako je predstojnica s. Margareta razmišljala sve do vrata sestrinskog ubogog stana. Da, tu će ostati u tom siromaštvu s najbjednijom i zanemarenom djecom. Učinit će sve da postanu pošteni mladi ljudi i tako ostvare sebi lijepu budućnost u zvanju za koje osjećaju naklonost i za koje će se osposobiti kod Školskih sestara.