S božjim blagoslovom u budućnost

"Školska godina 1868/69. bila je vrlo naporna", pripovijedala je s. Nepomucena s. Gertrudi Neuwirth i drugim sestrama, "jer smo imale sve prostorije pune djece. Ta godina je bila i godina očekivanja i nadanja, da će se s novom školskom godinom 1869/70. već štošta promijeniti na bolje. Ta naša predstojnica je bila neobično dosjetljiva i u posljednje vrijeme tako aktivna, da smo joj se divili i pitali se, kako sve to dospije."

Također oba ordinarija, gradački biskup Zwerger i mariborski dr. Stepišnik, nisu otezali sa svojim poslom. Sve što se odnosilo na istup iz Algersdorfa, na ustanovljenje nove samostalne družbe u Mariboru, po tadašnjim crkvenim propisima na pristup sestara u novoosnovanu družbu Školskih sestara u Mariboru - već su bili uskladili.

Samo je Zemaljska vlada u Grazu otezala s dozvolom za preseljenje novoosnovane družbe Školskih sestara u Maribor. Ali i to se je konačno uredilo u mjesecu lipnju 1869. godine.

Poruku o tome primile su sestre pred blagdan Srca Isusova. S tim je pala i posljednja zapreka za preseljenje naše družbe u Maribor.

Sestra Nepomucena je još u kasnim godinama pripovijedala s. Gertrudi Neuwirth, kako sretan i veseo je bio taj dan za mladu redovničku zajednicu. Bio je to dan zajedničke molitve zahvale i obećanja, da će sav svoj posao i svu djecu, koju će tu u Mariboru poučavati, položiti u Srce, u Presveto Srce Isusovo da ih On posveti za svoju svetu službu.

Nakon toga sretnog događaja za novu ustanovu, razumljivo je da je biskup Stepišnik s posebnim zanimanjem pratio rad predstojnice s. Margarete i čitave redovničke zajednice. Kad je vidio kako mirno, promišljeno i odgovorno rješava ne baš laka pitanja, bilo školska, odgojna, gospodarstvena ili duhovna, uvjerio se da je s. Margareta sposobna voditi novu redovničku zajednicu kao biskupsku družbu Školskih sestara u Mariboru.