Proslava blagdana Preobraženja Gospodnjeg u Sigurati

13. kolovoza 2019. - 15:21 -- šsf

Dana 6. kolovoza u našem samostanu, na siguratskom Taboru u Dubrovniku proslavile smo blagdan Preobraženja Gospodinova .

Svečano euharistijsko slavlje predslavio je fra Domagoj Runje, profesor na KBF-u u Splitu u koncelebraciji s fra Veselkom Grubišićem, gvardijanom u samostanu Male Braće, fra Tomislavom Kraljevićem, priorom dominikanskog samostana, don Ivanom Šimićem, ravnateljem arhiva Dubrovačke biskupije, generalnim vikarom Beogradske nadbiskupije mons. Aleksandrom Kovačivećem i bogoslovom Jurom Paponjom koji je ministrirao. Skladnim pjevanjem liturgijsko slavlje je uzveličao zbor mladih župe Presvetog Spasitelja iz Mokošice.

Mnoštvu okupljenih vjernika, koji se sabraše u starodrevnoj crkvi Preobraženja Kristova, pala je na plodno tlo homilja u kojoj je predvoditelj osobito promišljao o povezanosti dvojice Božjih poslanika, Mojsija i Ilije.

Uveo nas je u razmišljanje polazeći od Isusova navještaja kraja njegova poslanja koje se ima dogoditi kroz muku, smrt i uskrsnuće. Nekada je to činio zagonetno, a tri puta otvoreno. Isusovo preobraženje na gori uklapa se u niz tih nagovještaja, samo što ovaj put naviještaj nije izražen riječima nego vizijom. Pred trojicom odabranih učenika – Petrom, Jakovom i Ivanom – pokazao u svojoj slavi, a s njim u društvu bili su Mojsije i Ilija.

Ova dvojica starozavjetnika, istaknuo je fra Domagoj, imaju dvije zajedničke karakteristike. Prva je da su obojica – i jedino oni u čitavoj Bibliji – imali iskustvo susreta s Bogom pred istom pećinom na Horebu. Druga je ta da ni jedan ni drugi nisu dovršili svoje poslanje, što je mogao biti sadržaj njihova razgovora s Isusom. Njih dvojicu resilo je zauzimanje za narod, ali u jednom trenutku napravili su odmak od svog poslanja: Mojsije kad je počeo mrmljati na sunarodnjake i distancirao se od vječito gunđajućeg naroda, a Ilija kad je dao poubijati već duhovno dotučene Baalove svećenike te nastavio, umjesto da zaustavi, nasilje da bi potom pao u beznađe i previdio da uz njega u narodu još ima poklonika pravoga Boga. Obojici je Gospodin naložio da nađu zamjenika koji će dovršiti povjereno im poslanje. Zajedničko im je da se nisu usudili sasvim predati narodu, za razliku od Isusa koji je završio na križ. Al križ na koji ga je narod razapeo nema zadnju riječ, nego Božje uskrišenje. Isus je svojim izlaskom – ulaskom u vječnost - dovršio ono Mojsije i Ilija nisu.

U završnici homilije, pozivajući se na biblijska čitanja toga dana iz knjige Otkrivenja, propovjednik je posvijestio da je povijest obilježena borbom između dobra i zla. Tako će biti do kraja svijeta, ali mi već unaprijed znamo da će dobro pobijediti. Kao kršćani pozvani smo svrstati se na stranu dobra, što ćemo učiniti jednostavnim vršenjem Božjih zapovijedi. One su nam putokaz poslanja koje nam je Bog namijenio. Vode nas u zajedništvo s njim. Ako na tom putu zbog svojih slabosti zastajkujemo i posrćemo, ili čak umremo, ne trebamo se brinuti što nismo stigli do cilja. Isto se dogodilo i velikanima poput Mojsija i Ilije. Isus je dovršio njihovo nedovršeno djelo i pokazao svoju slavu na brdu preobraženja upravo u njihovu društvu.

Kako mi ove godine slavimo Jubilarnu 150 obljetnicu ustanovljenja Družbe, povodom koje smo dobile na dar mogućnost zadobivanja potpunog oprosta u našim kapelicama, fra Domagoj je zajedno s okupljenima, kako onima u crkvi tako i onima koji zbog skučenosti prostora stajahu ispred, izmolio molitve za dobivanje potpunog oprosta.

Na kraju euharistije s. Marislava zahvalila je svećenicima, osobito ovogodišnjem propovjedniku, zboru mladih i svim vjernicima koji su došli u zajedništvu sa sestrama dati hvalu i slavu Bogu. Prema dobrom običaju svi okupljeni zadržali su se u prostoru samostana u ugodnom razgovoru uz slatki zalogaj. Sestre su nastavile druženje s dobročiniteljima samostana na zajedničkoj večeri.

s. Marislava Samardžić