Probudite svijet!

21. rujna 2015. - 20:35 -- šsf

U Godini posvećenog života u kojoj Crkva razmatra važnost posvećenog života, njegove prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, u Rimu je od 15. do 19. rujna upriličen svjetski susret mladih posvećenih osoba pod geslom „Probudite svijet“. Na susretu su sudjelovale četiri sestre i jedna kandidatkinja naše Provincije. Naše putovanje započele smo zajedno s postulantkinjama, novakinjama i sestrama mostarske i bosansko-hrvatske Provincije na blagdan Uzvišenja svetoga križa navečer, da bi, proputovavši noć, obrise drevnog grada ugledale poslijepodne slijedećega dana. Naše domaćice čije smo gostoprimstvo, sestrinsku brigu i dobrotu kušale svih ovih dana bile su sestre Rimske regije u Via Appenini gdje smo se udobno smjestile.

Susret je započeo molitvenim bdijenjem na Trgu sv. Petra koji je, tu večer, ispunjen s oko pet tisuća posvećenih osoba iz više od sto zemalja, izgledao čudesno. Dobrodošlicu nam je izrazio Jose Rodriguez Carballo, tajnik Zbora za ustanove posvećenog i udruge apostolskog života podsjetivši nas na poruke koje je Papa tijekom ove godine uputio osobama posvećenog života. „Živite, a ne životarite“, ponovio nam je još jednom nadbiskup Carballo, ukazujući na potrebu velikodušnog, hitnog i potpunog odaziva Božjem pozivu kako bi donosili plodove i izbjegli zamku življenja redovničkog života u osrednjosti, bez strasti i radosti.

Slijedeća tri središnja dana susreta razmatrali smo tri važne teme za redovništvo: poziv, zajednički život i poslanje. Jutarnji dio programa održavao se u dvorani Pavla VI., gdje smo nakon jutarnje molitve prisustvovali predavanjima a u popodnevnim satima smo imali priliku za osobni rad u višejezičnim skupinama nakon čega je predviđeno euharistijsko slavlje. Tijekom predavanja mogli smo čuti mnoge nadahnjujuće i prosvjetljujuće misli o ovim trima ključnim temama za redovništvo. Otajstvo poziva i odaziv, kako je naglašeno, zahtijeva umijeće slušanja i prepuštanja djelovanju Duha Svetog kako bi tako, kao raspoloživo sredstvo u Božjim rukama, u samozaboravu ostvarili svoje poslanje u povijesti spasenja i bili proročki znak ovom svijetu i vremenu. Osobiti naglasak stavljen je na važnost zajedničkog života, izgradnju bratstva i sestrinstva i jedinstva u različitosti čija je slika sam Trojstveni Bog. Mistika našeg osobnog odnosa s Bogom nužno nas vodi u mistiku približavanja drugima, izgradnju bratstva ali i vršenje poslanja. Preobražavajući nas Duh Sveti nas potiče da budemo svima sve tražeći uvijek nova lica siromaha kojima smo poslani. Vjerujem da su, kroz ova predavanja, mnoga pitanja odgovorena i mnoge spoznaje produbljene. No, ono što je pokrenulo srca bio je susret s Papom drugog dana našeg susreta. Papa, koji osvaja svojom neposrednošću i jednostavnošću, očinski nas je upozorio na probleme koji postoje u našim zajednicama: nesposobnost opraštanja, ogovaranje, individualizam, narcisoidnost. Istaknuo je i to da naša uvjerljivost i sposobnost naviještanja dolazi više iz zahvaćenosti našeg srca ljubavlju prema Bogu nego znanja kojeg stječemo. Na poseban način Papa se zahvalio posvećenim ženama koje utjelovljuju osobitu karizmu materinstva kao ikonu majke Crkve i majke Marije. Četvrtog dana, nakon završnih misli i poticaja susret smo okrunili svečanim euharistijskim slavljem u bazilici sv. Petra koje je predvodio Joao Braz, pročelnik Kongregacije za ustanove posvećenog života.

a vrijeme našeg boravka u Rimu doživjele smo i divne trenutke zajedništva posjećujući našu generalnu kuću u Grottaferati i kuću na Farnesini, zajedno s našim sestrama iz DR Konga, koje su nam se, na našu radost, pridružile. Osvjedočenje ljepote zajedničkog života ostavit će, zasigurno, najdublji trag u našim sjećanjima. Od ljepote Rima vidjele smo onoliko koliko je dovoljno da poželimo doći opet podrobnije ga istražiti. Osobita duhovna poslastica bio je posjet Porcijunkuli i Asizu na povratku kući. Makar nismo imali puno vremena vjerujem da smo sve uspjele uroniti u duh franjevaštva i biti dodirnute njegovom ljepotom. Putujući kući sabirale smo dojmove brojnih događaja ovih dana koji će, zacijelo, imati svojih odjeka u našim životima.

Hvala svima koji su nam omogućili ovo putovanje i onima koji su ga učinile lijepim svojim gostoprimstvom i dobrotom. Hvala Bogu što smo i u ovom događaju zajedništva na više razina, gdje su toliki jedna duša i jedan duh, mogli, na trenutak, vidjeti komadić neba prema kojem idemo.

s. Marina Fuštar