Preminula s. Serafika Balajić

19. studenoga 2019. - 17:32 -- šsf

“Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe,
to pripravi Bog onima koji ga ljube.” (1 Kor 2,9)

Okrijepljena svetim sakramentima, dana 18. studenoga 2019. u Splitu,
u 93. godini života i 74. redovništva blago je u Gospodinu usnula naša sestra

S. M. SERAFIKA KATA BALAJIĆ

Sprovod drage nam pokojnice bit će u srijedu 20. studenoga u Splitu na groblju Lovrinac u 14 sati.
Autobus za Lovrinac polazi ispred samostana, Lovretska 9, u 13.15 sati.
Sveta misa zadušnica slavit će se nakon sprovoda u samostanskoj kapeli na Lovretu.

Počivala u miru Božjem.

* * *

Oproštajni govor provincijske predstojnice s. Andree Nazlić
 

U ranim jutarnjim satima 18. studenoga, dok je svjetlo novoga dana polako preuzimalo moć nad tamom, preselila se u svjetlo Dana bez zalaza naša draga s. Serafika Balajić u 93. godini života i 74. redovništva.

S. Serafika, krsnim imenom Kata, rodila se 5. rujna 1927. godine u Karakašici kod Sinja od oca Duje i majke Ane rođene Vuletić. U obitelji otvorenoj životu odgojili su dvanaestero djece. Osnaženi vjerom, živjeli su od rada svojih ruku. Stoga ne čudi što su iz takvog ozračja nikla duhovna zvanja: četiri sestre su pristupile našoj redovničkoj zajednici. Roditelji su podržavali svoju djecu u njihovim odlukama pa im nije smetalo što su njihove kćeri izabrale život u samostanu. Kako je Kata odmalena osjetila redovnički poziv, željela je poći u samostan sestara Milosrdnica, kod kojih je završila šest razreda pučke škole. A također joj je bila privlačna njihova bijela koprena. Obitelji se nije svidjela njezina namjera jer su starije sestre, s. Ignacija i s. Dionizija, već bile u zajednici Školskih sestara franjevaka. Poštujući mišljenje starijih, Kata je odlučila poći stopama starijih sestara te je stupila u kandidaturu u Splitu na Lovretu 14. kolovoza 1944. godine.  

Nedugo nakon toga Kata je poslana u Franjevački samostan u Makarskoj gdje pomaže u radu u vrtu. Taj nimalo za nju lagan posao, bio joj je prava kušnja. Naime, kod kuće nije navikla na težak fizički rad, jer je za te poslove uvijek bilo starijih. Vraća se na Lovret i dana 15. veljače 1946. godine ulazi u postulaturu. Iste godine na svetkovinu Velike Gospe započinje kanonsku godinu novicijata i dobiva redovničko ime s. Serafika. Prve redovničke zavjete položila je u Splitu 8. rujna 1947., a doživotne 15. srpnja 1951. godine također u Splitu. Nakon novicijata djelovala je godinu dana u franjevačkom samostanu u Makarskoj te dvije godine u Splitu na Dobrome obavljajući domaćinske poslove. Uz rad završava sedmi i osmi razred osnovne škole. Godine 1951. premještena je na Lovret gdje jedno vrijeme pomaže u kuhinji i polaže gimnaziju. Kasnije je oslobođena domaćinskih poslova te pohađa Višu pedagošku školu iz grupe predmeta Matematika-Kemija. Nakon završenog studija u veljači 1961. godine poslana je u Knin te radi kao laborantica u kninskoj bolnici do 1967. godine. Taj je posao zavoljela te joj je teško pala dodjela službe odgojiteljice kandidatkinja u provincijskom središtu u Splitu koju obavlja dvije godine (1967.-1969.). U prosincu 1968. godine pri Biskupskoj srednjoj školi za spremanje svećenika otvara se odsjek za redovnice, a s. Serafika predaje matematiku i fiziku. Vrhovna uprava naše Družbe godine 1969. s. Serafiku imenuje provincijskom predstojnicom na temelju pisanih prijedloga sestara iz Provincije.

S. Serafika je bila žena širokih pogleda, hrabra i odlučna te je za vrijeme svoga mandata napravila nekoliko značajnih poteza. Iz svećeničkih kuća je povukla sve kandidatkinje na Lovret. Zahtijevala je da sestre budu socijalno i zdravstveno osigurane u Njemačkoj i Domovini. Tražila je da se sestrama u crkvenim ustanovama za mjesečnu naknadu daje svota sukladno njihovoj stručnoj spremi. Osluškujući potrebe Crkve i svijeta omogućavala je sestrama srednjoškolsku izobrazbu i studij. Za vrijeme njezina mandata Provincija je proširila svoje djelovanje i u srcu Afrike. Zajedno s tadašnjom vrhovnom predstojnicom s. Josephinom Tominac otpratila je u misijsku postaju u Luhwinji, u Zairu, danas DR Kongo, prve naše sestre misionarke - s. Eriku Dadić i s. Romanu Baković.

Po završetku službe provincijske predstojnice 1975. godine premještena je u zajednicu u Kaštel Lukšiću, gdje godinu dana vrši službu kućne predstojnice (1975.-1976.) i pomaže u dječjem vrtiću. Službu kućne predstojnice i rad u dječjem vrtiću nastavlja i u Segetu tijekom pet godina (1976.-1981.). Godine 1981. imenovana je provincijskom ekonomom. Kao mudra upraviteljica vremenitim dobrima tu je službu vršila jedanaest godina prepoznajući potrebe Provincije i svake pojedine sestre. Brižno se zauzimala za sestre i s dubokim osjećajem poštovanja pomagala potrebite. Imala je izoštreno zapažanje te je znala pronaći vrsne djelatnike od kojih su mnogi i danas vjerni suradnici i prijatelji Zajednice.

Godine 1993. s. Serafika je premještena u Zagreb u zajednicu sestara u Istarskoj ulici gdje je  na usluzi sestrama za prijevoz. Potom, zajedno sa svim sestrama 1994. godine preseljava u novosagrađenu kuću u ulici Jordanovac 55. Obavlja službu vratarice i pri ruci je sestrama kada ih treba negdje odvesti. Na Lovret se vraća 2003. godine gdje ostaje do prijelaza u vječnost.

Posljednje godine života s. Serafika je provela na bolesničkom katu. Život je nije štedio pa su se s godinama slagale i kronične bolesti koje su je sve više pritiskale. I u teškim trenucima rado je molila, čitala i pomno pratila događanja u Zajednici, Crkvi i svijetu. Teško je podnosila nemoć i starost pa se često molila Milosrdnom Ocu da je primi u svoje Kraljevstvo. Molitvu joj je Gospodin uslišio na dan kada je cijela Provincija sjedinjena u molitvi započela trogodišnju pripravu za obilježavanje 100. obljetnice ustanovljenja naše Provincije. Dana 18. studenoga u kući je vladalo molitveno ozračje u zahvalnosti Bogu za provincijsku baštinu kojoj su s. Serafika i brojne sestre dale svoj obol te bolan spomen na žrtve Vukovara i Škabrnje i svih stradalnika u Domovinskom ratu.

Draga s. Serafika, hvala Vam za sve što ste nesebično činili za svoju Provinciju.

Milosrdni Otac bio Vam milostiv i obasjao Vas licem svojim!