Preminula s. M. Viktorija Drmić

13. veljače 2017. - 09:42 -- šsf

U Gospodnjem ću domu prebivati kroz dane mnoge. (Ps 23,6)

Blago u Gospodinu, dana 12. veljače 2017. godine, u Splitu u 73. godini života i 54. redovništva usnula je naša sestra

S. M. VIKTORIJA ANĐA DRMIĆ

Sprovod drage nam pokojnice bit će u utorak 14. veljače u Splitu na groblju Lovrinac u 14 sati.

Autobus za Lovrinac polazi ispred samostana, Lovretska 9, u 13.30 sati.

Sveta misa zadušnica slavit će se nakon sprovoda u samostanskoj kapeli na Lovretu.

Počivala u miru Božjem.

 

+ + + + +

 

S. Viktorija, krsnim imenom Anđa, rođena je 11. lipnja 1944. godine u Dobrićima kod Tomislavgrada od oca Grge i majke Ive. U obitelji je bilo jedanaestero djece od kojih je troje umrlo u ranoj dječjoj dobi. Majka je umrla mlada te su Anđa i starija joj sestra Mara brinule o mlađoj braći i sestrama. Iste godine kada je umrla majka, Anđa se odlučila poći u samostan. Otac je to teško prihvaćao jer mu je mnogo značila u brizi oko mlađe djece.

Anđa je u kandidaturu primljena 19. rujna 1960. godine, sa završenom pučkom školom. Poslana je u Zagreb u franjevački samostan Majke Božje Lurdske gdje je sestrama pomagala u kućanskim poslovima. U postulaturu je primljena 7. ožujka 1963. godine u Splitu, a na blagdan Male Gospe iste godine započela je kanonsku godinu novicijata. Prve redovničke zavjete položila je 28. prosinca 1964., a doživotne 13. kolovoza 1969. godine u Splitu.

Nakon položenih privremenih zavjeta (1964.), s izrazitim smislom za šivanje, s. Viktorija je poslana u franjevački samostan na Poljudu gdje radi kao švelja i uređuje rublje. Nakon nepune godine dana premještena je u samostan franjevaca konventualaca na Obali, a samo godinu poslije u franjevački samostan na Dobrome obavljajući istu dužnost. Od 1970. do 1973. godine u našoj kući u Imotskom šiva ne samo za sestre nego i za civile. Iz Imotskoga odlazi u franjevački samostan u Sinj gdje ostaje godinu dana.

Sljedeće godine njezinog apostolata obilježene su novim djelatnostima. Godine 1974. u Frankfurtu sestre započinju radom u dječjem vrtiću te je i s. Viktoriji povjeren rad s djecom. Nakon dvije godine, 1976. vraća se u Domovinu, u našu kuću u Dubrovnik gdje šiva i izrađuje ručne radove, od čega su sestre tada živjele. U Dubrovniku je završila i srednju krojačku školu. A kasnije je izvanredno pohađala Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove u Zagrebu. Godine 1980. ponovno je poslana u Njemačku, u Neunkirchen, gdje su sestre vodile salezijanski zavod Antoniuskolleg u kojem su imale široko polje rada, od domaćinskih poslova do službe bolničarke. U tom je zavodu s. Viktorija godinu dana obavljala njegu bolesnika i bila kućna predstojnica, što je podrazumijevalo i nadgledavanje rada svega osoblja a ne samo brigu za sestre. Nakon toga odlazi u Hrvatsku katoličku misiju u Baden-Baden gdje djeluje kao pastoralna suradnica od 1982. do 1987. godine, kada se ponovno vraća u Domovinu. U Kaštel Lukšiću radi u dječjem vrtiću, a ujedno vrši i službu kućne predstojnice. Po isteku šestogodišnjeg mandata 1993. godine, premještena je u samostan franjevaca konventualaca i djeluje kao sakristanka u crkvi Sv. Frane na Obali.

Nakon izgradnje novoga samostana u Zagrebu i otvaranja dječjeg vrtića Jordanovac 1994. godine, s. Viktorija radi u dječjem vrtiću do ostvarenja mirovine 2004. godine. I nakon toga, iako u mirovini, niz godina rado pomaže sestrama u dječjem vrtiću, sve do odlaska na Lovret 2013. godine. Iako bez stručne pedagoške izobrazbe, s. Viktorija je znala i voljela raditi s djecom, a i djeca su voljela tetu Viki, kako su je od milja zvali.

Posljednje godine svoga života provela je u provincijalnoj kući u Splitu kamo je došla, iako već narušenoga zdravlja, da bude bliže svome teško bolesnom bratu Bošku a potom i bolesnoj sestri Mari, o kojima je vodila brigu sve do njihove smrti. Zadnjih dana s. Viktorija je sestrama uvjerljivo govorila da će i ona brzo umrijeti. Vjerujemo da je spremna otišla svome nebeskom Ocu i ušla u radost djece Božje. Počivala u miru Božjem!