Preminula s. M. Skolastika Rančić

2. ožujka 2015. - 11:17 -- šsf

Dragocjena je u očima Gospodnjim smrt pobožnika njegovih (Ps 116,15).

Dana 28. veljače 2015. u 96. godini života i 73. godini redovništva, okrijepljena svetim sakramentima blago je u Gospodinu usnula naša s. M. SKOLASTIKA MARIJA RANČIĆ.

Sprovod drage nam pokojnice bit će u srijedu 4. ožujka u Splitu na groblju Lovrinac u 13.15 sati. Sveta misa zadušnica slavit će se nakon sprovoda u samostanskoj kapeli na Lovretu.

----------------

S. Skolastika Rančić, krsnim imenom Marija, rođena je 26. siječnja 1920. godine u Žabljaku kraj Livna, od oca Jakova i majke Kate, kao šesto od sedmero djece.

Obitelj s. Skolastike je bila posebno vezana uz franjevački samostan na Gorici. Djed joj je bio kuhar u samostanu, a baka pralja. U samostanu su se upoznali i kasnije oženili.

Odmalena je i Marija odlazila u crkvu na Gorici i na tom se izvoru duhovno napajala i odrastala u želji da svoj život daruje Bogu. Iako je školu pohađala kod „bijelih sestara“, imala je prigodu susresti i naše sestre koje su tada djelovale u samostanu na Gorici. S dvadeset godina, 1. studenoga 1940. godine stupa u kandidaturu školskih sestara franjevaka u Livnu. U postulaturu je primljena u Splitu 2. ožujka 1942. godine. Kanonsku godinu novicijata započela je na blagdan Velike Gospe 1942. godine u Splitu. Prve redovničke zavjete položila je 16. kolovoza 1943., a doživotne zavjete 16. kolovoza 1946. godine u Splitu.

Nakon položenih prvih zavjeta s. Skolastika je radila u Sanatoriju dr. Roića u Splitu (1943.-1949.) i polagala bolničku školu u Rijeci. Jednu je godinu radila kao bolničarka u Kninu (1949.-1950.), a onda punih trideset godina u vojnoj bolnici u Splitu, od 1950. do 1980. godine, najduže na kirurgiji kao instrumentarka. Uz posao je završila školu za sanitarne tehničare u Splitu te u Zagrebu položila za liječničkog pomoćnika.

S. Skolastika nije na poslu smjela nositi redovničko odijelo, ali je svoju vjeru i svoje redovničko poslanje svjedočila predanim i savjesnim radom te samoprijegornim ophođenjem s osobljem bolnice i s bolesnicima. Bila je stručna i pouzdana u svom poslu. Posebno je bila susretljiva prema kolegicama koje su imale djecu. Mijenjala ih je i dežurala umjesto njih kad god su to trebale.

Iskrenom ljubavlju je pratila i radovala se teološko-katehetskoj izobrazbi sestara i smatrala je važnom osobito u komunikaciji s laicima, i to u duhu 1Pt 3,15 jer je i sama u susretu s bolničkim osobljem često osjećala nedostatnost umijeća u obrazloženju nade koja je u nama.

U jednom mandatu, od 1969. do 1975. godine, s. Skolastika je bila savjetnica u provincijalnom vijeću.

Godine 1980. s. Skolastika odlazi u mirovinu, ali njezina djelatnost time ne prestaje. Rado je odlazila u kraće zamjene i ispomoć sestrama u raznim podružnicama, a onda je, dokle god je to mogla, posluživala starije i bolesne sestre na bolesničkom katu. Više od 70 godina provela je s. Skolastika u zajednici na Lovretu. Bog joj je podario dug život. Svoju starost živjela je sretno i zadovoljno, tiho i nenametljivo. Posljednjih godina njezina jedina relacija bila je od sobe do kora samostanske kapele, uvijek s časoslovom u ruci. Tiho se pripremala za prijelaz u novi život. Do kraja je znala svoje dane ispuniti molitvom i zahvalnošću. I kad je bila već sasvim dementna, nikada nije izostavila riječ zahvale i blagoslova svakoj sestri i za najmanju uslugu, za posjet i lijepu riječ.

Blago je u Gospodinu usnula 28. veljače 2015., toga dana okrijepljena svetim sakramentima, u 96. godini života i 73. godini redovništva. U vjeri i nadi da uživa puninu vječne radosti u blaženom gledanju, s psalmistom kličemo: Dragocjena je u očima Gospodnjim smrt pobožnika njegovih (Ps 116,15).

s.M.Petra