Preminula s. M. Jelena Štrbac

14. studenoga 2016. - 10:49 -- šsf

Ja znadem dobro: moj Izbavitelj živi i posljednji će on nad zemljom ustati. A kad se probudim, k sebi će me dići: iz svoje ću puti tad vidjeti Boga. Njega ja ću kao svojega gledati i očima mojim neće biti stranac.

Job 19, 21-27

U zoru Dana Gospodnjega 13. studenog 2016. u Zagrebu je preminula naša draga s. Jelena Štrbac. Božji naum s njezinim poslanjem ovdje na zemlji dovršen je u 85. godini života i 62. redovništva. Milostiv i dobrostiv neka Gospodin bude njezinoj duši i podari joj mjesto među svojim odabranicima. Počivala u miru Božjem!

Ispraćaj Pokojnice iz samostana u Zagrebu, Jordanovac 55, bit će 14. studenog u 13:30 sati, nakon euharistijskog slavlja.

Sprovod će biti u srijedu 16. studenog u 14 sati u Splitu, na groblju Lovrinac.

Misa zadušnica slavit će se poslije sprovoda u samostanskoj kapeli na Lovretu.

 

S. M. JELENA MARIJA ŠTRBAC

(Kosovo kraj Knina, 27. travnja 1932. - Zagreb 13. studenoga 2016.)

U zoru Dana Gospodnjega 13. studenoga 2016. godine u Zagrebu je blago preminula naša draga s. Jelena Štrbac.

Još u popodnevnim satima prethodnog dana svojim laganim korakom hodala je samostanskim hodnikom i s blagim smiješkom na licu susretala se sa sestrama. U razgovoru s njom nije se naslućivalo njezino iznenadno putovanje u dom Milosrdnog Oca. Ali, Božji naum s njezinim poslanjem ovdje na zemlji dovršen je u 85. godini života i 62. redovništva.

S. Jelena je morala često putovati zbog dužnosti prilikom nerijetkih premještaja. Na tom putovanju uspijevala se snalaziti u ovoj suznoj dolini pa vjerujemo da je isto tako pronašla put do Očevog zagrljaja, i predala mu valižu svog dobroćudnog srca, u jednostavnosti, skromnosti i samozatajnosti kako je i živjela.

S. Jelena, krsnim imenom Marija, rođena je u Kosovu kraj Knina 27. travnja 1932. godine, uz još dvije sestre i brata, od oca Ilije i majke Anice rođene Bračić. Iste godine krštena je u Kninu 2. svibnja. Bezbrižnost djetinjstva prekinuta je preranom smrću roditelja, a stric Nikola malu Mariju uzima pod svoje okrilje te joj nastoji pružiti toplinu obiteljskoga života.

Poput nebeske majke Marije i ona sve te događaje nosi u svom srcu s pogledom nade u ponovni susret s najmilijima u domu Nebeskog Oca. Djetinjstvo je provela rastući u dobi moralnoga življenja i vladanja koje su i drugi primjećivali. Živeći kršćanskim životom, nakon susreta s našim sestrama u Kninu, dana 29. kolovoza 1953. godine dolazi u Split u samostan na Lovretu želeći postati sestra franjevka.

Vrijeme postulature započinje u Splitu, 3. travnja 1955. godine te 4. listopada iste godine započinje godinu novicijata. Prve zavjete položila je 5. listopada 1956. a doživotne zavjete 5. listopada 1961. godine u Splitu na Lovretu.

S. Jelena je uvijek bila spremna poći tamo gdje ju je Provincija trebala, bilo to zgodno ili nezgodno. To potvrđuje njezino bogato djelovanje u više podružnica Provincije, uvijek kao marljiva i vrijedna švelja. Njezina prva služba je u franjevačkom samostanu u Makarskoj od 1956. do 1957. godine, zatim u Kapucinskom samostanu Gospe od Pojišana u Splitu od 1957. do 1958. te od 1958. do 1959. godine u Samostanu franjevaca konventualaca Sv. Frane na Obali. Godine1959. s. Jelena odlazi u Nadbiskupsko Sjemenište Zmajević u Zadru gdje kao Marta i Marija djeluje do 1969. godine. Potom na kratko odlazi u Imotski. Godine 1971. s. Jelena odlazi u Rim, u vrhovnu kuću naše Družbe na Farnesini, gdje ostaje do 1976. godine. U Domovinu se vraća 1976. godine te u Segetu marljivo obavlja svoju dužnost sve do 1981. godine. Potom s. Jelena odlazi u Kaštel Lukšić gdje od 1984. do 1986. godine vrši službu kućne predstojnice. Iste godine, na molbu franjevaca Provincije Presvetog Otkupitelja, preuzima službu sakristanke u župnoj crkvi Sv.Gabrijela u Münchenu gdje djeluje do 1999. godine. Potom s. Jelena ponovno odlazi u Rim u generalnu kuću naše Družbe gdje je kao švelja na usluzi sestrama Rimske regije sve do 2007. godine. Iste godine s. Jelena dolazi u Zagreb u našu zajednicu na Jordanovcu gdje živi do svoga preminuća.

Unatoč brojnim zdravstvenim poteškoćama s kojima se s. Jelena strpljivo i predano nosila, do zadnjega dana rado je šivala i za sestre i za djecu u našem dječjem vrtiću na Jordanovcu. Svojim poteškoćama nikoga nije željela opterećivati već ih je samozatajno i smireno nosila, povjeravajući ih Gospodinu u svakodnevnoj molitvi i Euharistiji koja ju je nadahnjivala i krijepila.

S. Jelena je bila žena jake vjere i čvrste nade. Ljubazna i susretljiva, uvijek spremna svakoj sestri učiniti uslugu prema sposobnostima i mogućnostima koje joj je njezino zdravstveno stanje dopuštalo.

Ako s. Jelenu trebaš danas, ona je spremna već jučer, tako je za nju govorio fra Nedjeljko Šabić dok su djelovali u samostanu i župnoj crkvi Sv. Gabrijela u Münchenu. A ovako o s. Jeleni svjedoči njezina novicijatska susestra: Uvijek skromna, bila je zahvalna za svaku pomoć i razumijevanje. Uvijek je znala opravdavati, opraštati i nikad ne osuđivati drugoga. S. Jelena se radovala susretima s rodbinom kao i oni s njome; dijelila je s njima i radosne i tužne trenutke.

Duboko sam uvjerena da nema sestre koja nije primijetila i doživjela dobrotu, smirenost i susretljivost s. Jelene. Stoga nas je njezin iznenadni odlazak duboko potresao. Danas, dok se opraštamo od njezinih zemnih ostataka, sigurne smo da je na usnama svakoga tko ju je poznavao ona dragocjena riječ: Hvala!

Draga naša s. Jelena, hvala Ti za zajedničke trenutke koje smo s tobom dijelile, za sve dobro koje si ugradila u Zajednicu, prijatelje i Crkvu. Obogaćeni smo što si bila sudionica našeg životnoga puta. Hvala Ti u ime svih prognanih, zatočenih, siromašnih za čije si se obitelji zauzimala za vrijeme njihova uzništva u godinama Hrvatskoga proljeća, a isto tako što si bila nevidljivi most i za vrijeme Domovinskog rata. Ostavila si nam divan primjer svjedočenja Božje blizine u odanom radu, samozatajnom trpljenju i smirenom ophođenju. Vjerujemo da Ti je Milosrdni Otac, koji Te je odabrao i pozvao, otvorio vrata vječnosti i tako Te nagradio za sve ono što si činila za ovozemaljskoga življenja.

Do ponovnog susreta u vječnosti!

Počivala u miru Božjem!

Posmrtno slovo s. Tamare Bota, zamjenice provincijalne predstojnice