Preminula s. M. Irena Zorica

10. siječnja 2018. - 09:16 -- šsf

Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, Otac milosrđa i Bog svake utjehe! (2 Kor 1,3)

Okrijepljena svetim sakramentima, u Splitu je dana 9. siječnja 2018., u 87. godini života i 66. redovništva blago u Gospodinu usnula naša sestra 

S. M. IRENA MILKA ZORICA

Sprovod drage nam pokojnice bit će u četvrtak 11. siječnja u Splitu na groblju Lovrinac u 14 sati.

Autobus za Lovrinac polazi ispred samostana, Lovretska 9, u 13.15 sati.

Misa zadušnica slavit će se nakon sprovoda u samostanskoj kapeli na Lovretu.

Počivala u miru Božjem.

* * * * *

Posmrtno slovo provincijalne predstojnice s. Andree Nazlić

Na isteku dana 9. siječnja 2018. godine, u tišini noći i u prisutnosti sestara, preselila se u vječnost naša draga s. Irena Zorica u 87. godini života i 66. redovništva.

S. Irena Zorica, krsnim imenom Milka, rodila se 1. srpnja 1931. godine u Hrvacama u obitelji Andrije i Anđe r. Titlić. Imali su pet kćeri i dva sina koji su umrli u ranom djetinjstvu. Vjera, rodoljublje i odanost obitelji bili su temelj na kojem je odrastala. U rodnim Hrvacama završava pučku školu, i već zarana je iz šireg obiteljskog okruženja primala poticaje za promišljanje o posvećenom životu. U samostan odlazi nakon što su je, najprije rođak don Ivan Šarić a zatim i naša s. Ljuba Boko, upućivali da bi i ona mogla biti školska sestra franjevka.

Tako je Milka već sa četrnaest godina, na blagdan Male Gospe 1945. primljena u kandidaturu u franjevačkom samostanu u Sinju gdje su djelovale naše sestre. Nakon godinu dana dolazi u provincijalnu kuću u Split gdje obavlja poslove u kuhinji i šivaonici. Osobito je bila zapažena njezina spretnost rada na samostanskom gospodarstvu, u vrtu i u štali. Pokazala se vještom i odvažnom te je s konjima i karom opremala sve poslove u polju i gradu za svoju redovničku zajednicu, druge franjevačke samostane i za Nadbiskupsko sjemenište. Budući da je u ono vrijeme taj posao bio od velike važnosti, provincijalna uprava ju je stoga dugo zadržala u kandidaturi jer je nije imao tko zamijeniti.

Nakon sedam godina kandidature, dana 14. veljače 1952., primljena je u postulaturu, a na svetkovinu Velike Gospe iste godine započela je kanonsku godinu novicijata u Splitu. Prve redovničke zavjete položila je 16. kolovoza 1953., a doživotne 5. listopada 1956. godine u Splitu.

Nakon novicijata poslana je u franjevački samostan na Poljudu gdje obavlja kućanske poslove. Nepunu godinu poslije, 1954. odlazi u našu kuću u Dubrovnik radi podvorbe posljednje “sigurateˮ s. Franciske Vicelić, te uz to pomaže šivati jorgane. Već slijedeće godine ponovno je vraćena na Lovret (1955.-1958.) gdje ostaje tri godine.

Nakon toga nastupa sasvim novo razdoblje života i apostolskog djelovanja s. Irene.  Provincijalna uprava je šalje u samostan franjevaca kapucina na Pojišanu da zamijeni bolesnu sestru voditeljicu liturgijskoga pjevanja. Iako je poslana za mjesec dana, s. Irena ostaje punih deset godina (1958.-1968.). Tu se suočava s izazovima za koje nije bila osposobljena. Prirodno nadarena za glazbu upornom je vježbom i marom nadvladavala zahtjeve povjerenog joj zadatka. Samouka sviračica našla se ponovno pred novim iskušenjem premještajem u Imotski neposredno prije Božića 1968. godine. Trebala je svirati božićne pjesme za četveroglasni zbor. Znala je spominjati kako bi svaki put sjedajući za orgulje zavapila: “Bože, ako ti ne pomogneš, ja ne znam kako ću ovo odsviratiˮ. Nakon plodnog djelovanja u Imotskom, gdje je vršila i službu kućne predstojnice, godine 1974. s. Irena ponovno dolazi u Split u samostan franjevaca konventualaca na Obali. Tu deset godina vodi liturgijsko pjevanje u crkvi sv. Franje. Poslije toga, godine 1984. poslana je u franjevački samostan u Omiš, gdje uređuje crkvu i vodi liturgijsko pjevanje, a ujedno je i kućna predstojnica zajednice sestara. budući da su u to vrijeme njezini roditelji već pobolijevali, s. Irena uz dopuštenje Provincijalne uprave 1989. godine odlazi najprije u našu kuću u Sinj da im bude bliže, a potom u rodnu kuću njegovati bolesne roditelje. Ni tada ne odustaje od apostolskoga djelovanja nego se uključuje u život svoje župne zajednice i preuzima vođenje liturgijskog pjevanja u župi Svih svetih u Hrvacama. Jedno vrijeme odlazi i u filijalne crkve župe Gospe Sinjske u Lučane, Čitluk i Glavice.

Nakon smrti roditelja 1994. godine s. Irena se vraća u našu kuću u Sinju ali i nadalje vodi liturgijsko pjevanje u Hrvacama. Po povratku sestara u Knin nakon vojno redarstvene akcije “Olujaˮ, s. Irena je 1996. godine poslana za vođenje liturgijskoga pjevanja u župi. Uz to nastoji pomoći što bržem i bezbolnijem povratku u normalan život tamošnjih žitelja. U Kninu ostaje samo godinu dana te je 1997. premještena u Split u našu kuću u Glagoljaškoj ulici. Godine 1998. s. Irena po treći put odlazi u Sinj, gdje zdušno uređuje samostanski vrt i obavlja druge kućanske poslove. Željela je tu ostati još duže, ali je provincijalna uprava 2004. godine poziva na Lovret. Iako već u visokim godinama svesrdno pomaže kod izrade crkvenoga ruha i uključuje se u druge kućanske poslove dokle god je teška bolest u tome nije spriječila.

S. Irena se najveći dio svoga života velikodušno istrošila u radu po župama vodeći liturgijsko pjevanje, iako je njezina glazbena izobrazba bila samo jednogodišnji tečaj za redovnice pri Bogosloviji u Splitu. Božji dar iznad svega, a potom vlastiti trud i upornost vodili su je u svim životnim zadatcima. Karakterno jaka osobnost, odlučna, revna i ustrajna, hrabro je prevladavala sve poteškoće. I u suočavanju s bolešću htjela je sve riješiti brzo i temeljito te se do posljednjeg trenutka nadala da će i nju pobijediti kao i druge poteškoće u životu.

Za konačan susret s milosrdnim Ocem intenzivno se pripremala svjesnim primanjem svetih sakramenata i molitvom. Znala je reći da će ovozemaljsko za nju biti završeno do Božića. No, Bog joj je u svojoj darežljivosti podario da sve božićne blagdane proživi u okruženju sestara i rodbine.

Hvala ti, draga s. Irena, za sve dobro učinjeno za našu Provinciju, za svaki uloženi trud u poticanju mnogih da svojim glasom i životom slave Gospodina.

Vjerujemo da s anđelima nebeskim Bogu svom pjevaš pjesmu zahvalnu.

Neka ti Gospodin udijeli vječni pokoj!