Preminula s. M. Anuncijata Klapež

4. ožujka 2015. - 17:09 -- šsf

Što da uzvratim Gospodinu za sve što mi je učinio? (Ps 116,12)

Dana 4. ožujka 2015. u 92. godini života i 72. godini redovništva, okrijepljena svetim sakramentima u Gospodinu je usnula naša sestra S. M. ANUNCIJATA IVA KLAPEŽ.

Sprovod drage nam pokojnice bit će u petak 6. ožujka u Splitu na groblju Lovrinac u 12.30 sati. Sveta misa zadušnica slavit će se nakon sprovoda u samostanskoj kapeli na Lovretu.

Počivala u miru Božjem.

-------------------------

S. Anuncijata Klapež, krsnim imenom Iva, rođena je 26. veljače 1924. godine u Košutama, od oca Martina i majke Pere r. Latinac. U obitelji je bilo devetero djece – šest sestara i tri brata. Življena vjera i pobožnost učinila je da u užoj i široj obitelji Klapež ima više redovničkih i svećeničkih zvanja.

Iva se sa školskim sestrama franjevkama susrela na Čitluku, gdje je njezina starija sestra, kasnije s. Amalija, bila kandidatkinja. Dana 19. veljače 1942. godine Iva je primljena za kandidatkinju u Sinju, a potom je poslana u franjevački samostan u Makarskoj. U to vrijeme je dobri otac Antić bio duhovnik sestara te je vodio brigu i o kandidatkinjama, uvodeći ih u duhovnost i redovnički život. Vrijeme postulature također je provela u Makarskoj.

U novicijat u Splitu primljena je 15. kolovoza 1943. godine s još pet novakinja. Prve redovničke zavjete položila je 16. kolovoza 1944., a doživotne zavjete 8. rujna 1947. godine u Splitu.

Poslije novicijata pomagala je s. Anuncijata u kuhinji u sinjskom franjevačkom sjemeništu (1944.-1945.). Potom (1945.-1947.) u Kninu pomaže s. Dolorozi Aškerc u bolnici na internom odjelu. Od godine 1947. do 1950. uz rad u praonici rublja u franjevačkom samostanu Majke Božje Lurdske u Zagrebu u bolnici na Rebru pohađa šestomjesečni tečaj za instrumentarku.

Nakon toga zapošljava se u Vojnoj bolnici, koja je tada bila smještena u zgradi Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu. Radila je kao bolničarka na ženskom internom odjelu od 1950. do 1954. godine. A onda je poslana u Knin, gdje je radila u bolnici sve do odlaska u mirovinu 1982. godine, najprije na zaraznom, a potom na internom odjelu.

U radu s bolesnicima s. Anuncijata je iskazivala osobitu brigu i suosjećanje. Iako vremena nisu bila sklona vjeri ona je poduzimala sve što je mogla da bi bolesnici primili duhovnu utjehu, a umirući okrjepu u svetim sakramentima.

U sestrinskoj zajednici u Kninu s. Anuncijata je u jednom mandatu bila kućna predstojnica (1956.-1962.), a u jednom mandatu bila je i savjetnica u provincijalnom vijeću (1975.-1981.)

Nakon ostvarenja mirovine polje samaritanskog djelovanja s. Anuncijate premještalo se na druga mjesta. Najprije je dvorila bolesne fratre u franjevačkom samostanu u Omišu (1982.-1983.), zatim godinu dana odlazi na zamjenu u Njemačku, najprije u Dom za starije osobe u Glonnu, zatim u Bad Tölzu.

U Unešiću je godinu dana pomagala u kućanskim poslovima. Potom opet od 1985. do 1996. godine u Omišu brižno dvori starije i bolesne fratre, a onda godine 1996. dolazi na Lovret, ali ni tu nije u “mirovini”. Zajedno sa svojom rođenom sestrom, s. Amalijom njeguje bolesne sestre, dok joj snage dozvoljavaju.

Već je od kandidature od o. Antića, danas sluge Božjega, naučila prakticirati duhovnu pričest, posvećivati i predavati Gospodinu svaki trenutak i svaku situaciju. Tako je cijeloga svoga života, osobito u starosti, svoje vrijeme posvećivala Gospodinu provodeći „svete ure“ u osobnoj molitvi na koru samostanske kapele, koja je bila tik do njezine bolesničke sobe.

Rado je svjedočila, a i život joj je govorio, da je u svom poslu nalazila više raspoloženja i radosti nego patnje. Zahvaljivala je Bogu za sve što ju je u životu snalazilo, lagodno ili teško. Vjerujemo stoga da i sada, s psalmistom, zaziva ime Gospodnje radosno kličući Što da uzvratim Gospodinu za sve što mi je učinio? (Ps 116,12).

s. M. Petra