Preminula s. Anđelka Čovo

11. siječnja 2017. - 15:46 -- šsf

U Gospodnjem ću domu prebivati kroz dane mnoge (Ps 23,6).

Okrijepljena svetim sakramentima, u Splitu je dana 11. siječnja 2017. godine, u 86. godini života i 62. redovništva blago u Gospodinu usnula naša sestra

S. M. ANĐELKA MILICA ČOVO

Sprovod drage nam pokojnice bit će u petak 13. siječnja u Splitu na groblju Lovrinac u 10.45 sati.

Autobus za Lovrinac polazi ispred samostana, Lovretska 9, u 10.15 sati.

Sveta misa zadušnica slavit će se nakon sprovoda u samostanskoj kapeli na Lovretu.

Počivala u miru Božjem!

* * * * *

S. Anđelka, krsnim imenom Milica, rođena je 17. listopada 1931. godine u Karakašici kraj Sinja, od oca Duje i majke Anđe koji su na svijet dali desetero djece. U obitelji se uglavnom živjelo dobro, radilo se i uzdržavalo od plodova zemlje. Molitva, rad i nacionalna svijest bili su temelj na kojemu se sve gradilo i ostvarivalo. Majka je bila posebno pobožna, krunicu gotovo da nije ispuštala iz ruke, što je nastojala prenijeti i na svoju djecu. Plod molitve zasigurno je i redovničko zvanje s. Anđelke, a kasnije i mlađe joj sestre, s. Vinke.

Milica je primljena u kandidaturu Školskih sestara franjevaka u Splitu 20. kolovoza 1952. godine, sa završenom pučkom školom. Nakon samo dva dana boravka na Lovretu, poslana je u franjevački samostan u Makarsku gdje je ostala godinu i po dana. Postulaturu započinje 14. siječnja 1954., a kanonsku godinu novicijata iste godine 8. rujna u Splitu. Redovničke zavjete položila je na svetkovinu sv. Franje u Splitu – prve privremene zavjete 1955. a doživotne 1958. godine.

Nakon prvih redovničkih zavjeta s. Anđelka je poslana u samostan franjevaca konventualaca na Sv. Duhu u Zagrebu, gdje ostaje pet godina. Potom je 1960. godine premještena u franjevački samostan Majke Božje Lurdske u Zagrebu. Godine 1962. poslana je u Dubrovnik u sestrinski samostan Siguratu. Poslije Dubrovnika slijedili su premještaji po godinu dana, najprije u Nadbiskupsko sjemenište u Zadru te potom u franjevački samostan na Poljudu u Splitu. U svim navedenim podružnicama s brojnim osobljem, imala je brigu za pranje i uređivanje rublja što u ono vrijeme, kad se sve pralo ručno, nije bilo nimalo lako.

Godine 1966. s. Anđelka je premještena na Lovret te započela radom u Domu za starije i nemoćne osobe. Tijekom sedam godina s. Anđelka je obavljala njegu bolesnika. Raditi u to vrijeme u Domu nije bilo lako zbog nedostatka pomagala te nedovoljnog broja radnog osoblja. S. Anđelka je već tada osjećala posebnu nemoć, te je 1973. godine premještena u franjevački samostan Gospe od Zdravlja u Splitu, gdje ostaje samo godinu i po dana. Nažalost, bolest je bivala sve izraženija te s. Anđelka već 1974. godine dolazi na bolesnički kat provincijalne kuće gdje ostaje do svoga prelaska u vječnost.

Više od četrdeset godina s. Anđelka se ustrajno i hrabro hrvala sa svojom bolešću, trudeći se svim silama nadvladati nemoć i kretati se uz pomoć pomagala. Svakodnevna višekratna relacija njezina kretanja bila je od bolesničke sobe do kora samostanske kapele. Trudila se dokle god je mogla skrbiti sama o sebi.

S. Anđelka je bila tiha, samozatajna i skromna. Naporan fizički rad i teška bolest nikada s. Anđelku nisu sprječavali da sate provodi u molitvi pred Presvetim. U molitvi je crpila snagu pa bi uz redovitu zajedničku molitvu, s koje nikada nije izostajala, sama sate provodila u molitvi. Mnoge sestre su joj se preporučivale u molitvu što bi ona rado prihvaćala. Kada više nije mogla hodati, redovito je u svojoj bolesničkoj postelji molila, čitala i slušala vjerski program preko radija. Izrađivala je ručne radove, što joj je ujedno bila svakodnevna terapija, a bila je sretna što bi mnoge svojim uradcima mogla razveseliti.

Dana 11. siječnja u jutarnjim satima, okružena prisutnošću sestara i njihovom molitvom, tiho i gotovo nečujno preselila se u vječnost. U 86. godini života i 62. redovništva završila je svoj ovozemaljski hod i, vjerujemo, našla svoj smiraj u Gospodinu. 

Počivala u miru Božjem!