Postati svjestan sebe i svoga odnosa s Bogom

25. svibnja 2014. - 18:20 -- s. Natanaela Radinović

Duhovna obnova za učenike prvoga razreda srednje škole, gimnazije Dinka Šimunovića u Sinju, održana je u našem samostanu u Zadru od 23. do 25. svibnja. Sudjelovalo je devetnaest mladih a program duhovne obnove za njih je osmislila i vodila s. Marta Škorić, uz tehničku podršku s. Danijele Kovačević.

Duhovna obnova za većinu gimnazijalaca nije bila potpuna novost. Ta već su na jednoj sudjelovali, i to u našem sinjskom samostanu i pod vodstvom s. Marte. Tako da su sudionici uglavnom poznavali s. Martu kao i njezin način rada. Možda je upravo u tomu bila prednost ovoga susreta – znali su otprilike kakav duh molitve, druženja, igre i rada obilježava i prožima duhovnu obnovu. Međutim, velika je novost i svojevrsni izazov bilo višednevno trajanje koje je podrazumijevalo dva noćenja. Smještaj nije bio hotelski ali jest mladenački i hodočasnički – spavalo se u vrtićkoj dvorani, u vrećama.

Umjesto poznavanja, koje nije bilo potrebno jer su skoro svi gimnazijalci iz istoga odjeljenja kojemu sam ja razrednica, prvi susret u petak navečer obilježila je meditacija. Preciznije rečeno, ona je obilježila čitavu duhovnu obnovu jer ih se najviše dojmila. Ovaj meditativni zaziv Duha Svetoga uz pjesmu i pokrete u njih je unio mir. Otvorio ih Božjoj blizini. Uz pokoji osmjeh, zbog neobičnosti, svi su se uspjeli za kratko vrijeme smiriti, uroniti u svoju nutrinu i moliti. Barem su se tako izjasnili, a i takav dojam ostavili.

Subotnje dopodne bilo je rezervirano za osobni rad a poslijepodne za rad u skupinama i izvješće. U izlaganju s. Marta im je govorila o različitim karakterima i njihovoj međusobnoj isprepletenosti s ciljem posvješćivanja osobnoga, nutarnjega stanja. Tek kad je svjestan sebe čovjek se može otvoriti Bogu, jer postaje svjesniji i svoje upućenosti na njega. Iz primjera biblijskih osoba koje su ostvarile duboki odnos s Bogom dalo se shvatiti kako nitko, bez obzira na njegovu dominantnu karakternu crtu, ne može otići tako daleko od Boga da mu se ne bi mogao i vratiti, ali isto tako da nitko nije toliko dobar da nema prostora za približavanje Bogu i produbljivanje osobnoga odnosa s njim.

Sasvim je razumljivo da temu i sadržaj duhovne obnove treba prilagoditi dobi sudionika, u ovom slučaju šesnaestogodišnjaka. Tako je rad bio prožet rekreativnim programom, druženjem i zajedničkim šetnjama. S. Danijela je potaknula nekoliko mladih Zadrana da dođu i upoznaju se sa svojim vršnjacima iz Sinja, koje su kasnije i u grad izveli. To se pokazalo dobrim jer su nova prijateljstva brzo sklopljena. I društvene igre pokazale su se kao pogodak usridu. U njima se, uz obilje smijeha i natjecateljskoga duha, na sasvim spontan način otkrivalo bogatstvo međusobne različitosti, koja mlade nije vodila k dijeljenju i udaljavanju. Naprotiv! Zašto se s odrastanjem to bogatstvo nerijetko doživljava kao rivalstvo i jesmo li u mogućnosti odgajanjem preokrenuti stanje u korist blagoslova?!?

U nedjelju smo bili sa župljanima na župnoj misi a sa sestrama na zajedničkom ručku. Nakon sabiranja dojmova, osvrta na sadržaj obnove, pohvalnih nota i želje da ponovno dođu, poslijepodnevne sate mladi su iskoristili za kupanje i pozdrav morskim orguljama. Čini mi se potrebnim istaknuti da su ovi dragi mladi ljudi čitavo vrijeme bili za molitvu raspoloženi, radosni i suradljivi, poslušni i dosljedni dogovorima. Ništa im nije teško palo, pa ni dijeljene u „odrede“ za čistoću koji su imali zadatak prije odlaska korištene prostore dovesti u red i vratiti im blistavu čistoću. Kući su ponijeli dojmove sa susreta kao i dobrohotnost i srdačnost sestara, osobito s. Marte koja im se dobrano posvetila. Hvala!