Početak novicijata

21. rujna 2020. - 12:02 -- šsf

Dana 16. rujna, uoči blagdana Rana sv. Franje, povjerenica sestara u Misiji s. Françoise Balibuno Ciza, primila je u novicijat tri postulantkinje. Obred ulaska u novicijat bio je uklopljen u molitvu Večernje u redovničkoj zajednici u Bukavu-Ngubi, kući novicijata. Prenosimo vam iskustva novakinja.

Dan ulaska u novicijat za mene je bio dan kad su radost i osjećaji slavlja odjekivali u mojem srcu. Gospodin mi je dao milost da sam dočekala taj dan u zdravlju, svjesna posebno opasnosti od Covid-19 koji u posljednje vrijeme hara svijetom.

Osvrćući se na početak mog redovničkog odgoja i rasta u vjeri te straha hoću li se prilagoditi životu s drugima, ne mogu se načudit velikoj milosti početka novicijata. Zahvaljujem Bogu za sve pouke i savjete koje sam primila tijekom kandidature i postulature. Sve je to doprinijelo rastu moje vjere i moga zvanja. Svjesna zahtjevnosti ove redovničke etape, računam na Božju milost te na pouke i savjete mojih sestara kako bih mogla rasti u ovoj Družbi.

s. Julienne Tulinabo Muderhwa

Početak novicijata za mene je bio dan velike i neopisive radosti. Radost se prelijevala iz mog srca, djelovala je u meni i stvarala odluke. Najprije me potiče da još više ljubim Isusa i još više se vežem za Njega. Želim uroniti u razmatranje Svetog Pisma kako bih još bolje raspoznala svetu Božju volju.

Silina radosti koju sam osjećala ojačala je želju i hrabrost da cijeli život dadem Gospodinu. Življenjem sestrinske ljubavi želim Boga svjedočiti i navještati. Ta radost dala mi je snagu za bilo koji apostolat. Ali isto tako vidjela sam se tako lijepom kao nikad prije i osjećala sam u sebi Božju prisutnost. Neka radost toga dana bude uvijek sa mnom i cijeli moj život će biti satkan od milosti Božje.

s. Edith Rhumukuze Baguma

Kako ću zahvalit Gospodinu za sva dobročinstva što mi je učinio? (Ps 115,12) Želja mi je s vama podijeliti radost koju sam osjećala na dan kad sam započela novicijat. Za mene je to bio nezaboravni dan. Kad sam oblačila novicijatsku uniformu u sebi sam molila „Gospodine, obuci me u novog čovjeka“. Hodeći prema kapelici dočekala nas je sestrinska toplina i radosno ohrabrenje sestara i postulantkinja. Tijkeom molitve Večernje, tekst Himna tog dana „Učini Gospodine moj hod čvsrtim na mom putu, želim te slijediti do križa“ podudario se s riječima u našoj molbi „Naučite nas slijediti Krista sve do križa“. Te riječi sam meditirala dva dana prije ulaska u novicijat, tako da sam himan pjevala s velikim poštovnajem i pobožnošću.

Primanje znaka tau Družbe i riječi koje su pratile ovu gestu još su više povećale moju radost. Osjećala sam ponos pripadati našoj Družbi. Po završetkku molitve Večernje i obreda ulaska u novicijat, ispred kapelice nas je dočekala pjesma, ples i radost sestara, postulantkinja i kandidatkinja. Osjećala sam se ne samo prihvaćena u jednu obitelj, već u nebesku obitelj. Drage sestre, hvala vam za svu ljubav i radost iskazanu nam tog dana.

s. Bernardine Ntamungo Balamba