Osobni identitet i život u zajednici

11. srpnja 2014. - 20:44 -- s. Marija Petra Vučemilo

Na završetku školske godine, od 9. do 11. srpnja, mi sestre juniorke imale smo zajednički susret u Gomi, gradu u provinciji Sjeverni Kivu.

Tema našeg susreta bila je „Osobni identitet, život u zajednici i znakovi pripadnosti zajednici“. Temu su predstavile s. Samuela Šimunović, odgojiteljica juniorka i juniorka s. Séraphine Fazila Kanyere.

Susret smo započele molitvom, posvješćujući kako je svaka od nas jedinstveno i sveto Božje stvorenje. S. Samuela je svoje izlaganje temeljila na tekstu koji je s. Natalija Palac predstavila na jednom međuprovincijskom susretu sestra juniorki u Bijelom Polju. Time smo na neki način bile povezane s našim sestrama koje su u istom traženju i otkrivanju sebe i zajednice kao i mi.

U traženju osobnog identiteta potrebno je stalno pročišćavanje od „lažnog ja“ kojeg smo sebi nametnule da postanemo ono što u biti jesmo, ljubljene kćeri Božje. To je naš pravi identitet. Ulaskom u zajednicu donosimo svoj osobni identitet, ali isto tako identitet zajednice postaje i naš. Svjesne smo kako je ucjepljivanje u identitet zajednice zahtjevno. Susrećemo psihološke, sociološke i međusobne probleme. Sve to čini život teškim, ali se ne smijemo zaustaviti samo na tome. Za zdravu izgradnju zajednice potrebno je prihvaćanje realnosti zajednice, a ne stalno žaliti za nekom idealnom zajednicom. Njemački teolog Dietrich Bonhoeffer je lijepo rekao “Onaj tko više voli svoj san o idealnoj zajednici nego stvarnu, realnu zajednicu, on razara zajednicu, a ne izgrađuje“. Sestra nas je podsjetila na ukorijenjenost „zajedništva“ u našoj karizmi i formuli zavjetovanja: „Ovoj se zajednici dajem svim srcem…“ Zajedništvo se gradi svakodnevnim životom a posebno su bitni čimbenici: zajednički molitveni susreti, zajednički objed, rekreacija i apostolat.

S. Séraphine nam je predstavila znakove pripadnosti zajednici. Sve izloženo je toliko životno i lako smo se prepoznale u mnoštvu situacija. To je probudilo bezbroj pitanja vezanih uz svakidašnji život u zajednici.

Malo slobodnog vremena kojeg smo imale iskoristile smo za upoznavanje grada koji je bitno obilježen vulkanskom lavom od posljednje erupcije vulkana. Posjetile smo salezijanski centar Don Bosco koji skrbi za nezbrinutu djecu. U centru ih je smješteno više od 3000, od tek rođenih do 22 godine starosti. Rat i nadalje ostavlja žalosni trag na naše društvo.

Zahvaljujemo našim sestrama što su nam omogućile da ovaj susret bude u drugoj biskupiji. To je za sve nas bilo obogaćenje, kao i sam boravak kod sestara uršulinki. Posebno je bilo zanimljivo za nas dvije, s. Anne Marie Mukundwa Kalinga i mene s. Brigitte, prvo iskustvo putovanja jezerom i susret s gradom Goma.

Zahvaljujemo Bogu za svaku od nas i za sve sestre u našoj zajednici. Neka Bog nastavi svoje djelo stvaranja i otkupljenje preko nas, njegovih službenica.

s. Brigitte Nsimire Machumu