Očima, pameću, srcem po onom što se vidi do onog što se ne vidi

3. svibnja 2017. - 17:41 -- šsf

U organizaciji provincijskog Vijeća za apostolat - Sekcije za katehizaciju na čelu s voditeljicom s. Lidijom Čotić, za katehistkinje, voditeljice liturgijskog pjevanja i sakristanke naše Provincije, 1. svibnja 2017. upriličen je jednodnevni izlet na Biokovo, u Makarsku i Vepric.

Skupina od petnaest sestara krenula je poslije jutarnje mise automobilima iz Splita prema Parku prirode Biokovo. Prva točka odredišta bio je najviši biokovski vrh Sv. Jure (1762 m), gdje smo odmarajući dušu i tijelo u prijepodnevnoj svježini čistog zraka i fantastičnom pogledu na Makarsko primorje, otoke i Zabiokovlje, uz kapelu Sv. Jure zapjevale hvale Bogu, što je bilo nagrađeno i pljeskom planinara koji su se u to vrijeme našli uz upravo nastali planinarski zbor sestara. Druga točka odredišta, vrh Vošac, iako na nešto nižoj nadmorskoj visini (1421 m), zahtijevala je od nas ponešto alpinistiškog duha, jer ovoga puta cesta nije omogućavala „instant“ rješenje – dolazak automobilima do samoga vrha. Osim okruglih markacija, ljubaznost planinara bodrila je sestre i usmjeravala pravom stazom do vrha, do kojeg su neke došle vrlo brzo te su mogle i tu „baciti pogled“ i uživati u blagodati planinskih vrhova sve više obasjanijih suncem pa su i kreme za sunčanje dobro došle. Druge su pak (među njima i ja J) putem jačale krepost upornosti koja ih je dovela do cilja, ali je takvima trebalo i brzo „sići s gore“, jer je već bilo vrijeme za ručak kojega su pripremali za nas u jednoj konobi u Tučepima.

Po dolasku u Tučepe, prije ručka smo razgledale privatnu etno zbirku Škrinjica, koja je mnogima pobudila sjećanja iz rane mladosti, a najviše smijeha izmamila je stara drvena hodalica, čiji su model očito davno isprobale i u njoj prohodale neke od sestara. Nakon susreta s tradicijskom baštinom toga kraja i smijeha koji je našom franjevačkom jednostavnošću i iskrenošću doveo domaćine do suza, dočekale smo ukusni ručak s posebno slatkim desertom iznenađenja – kavom i kolačima, kojima su nas vlasnici konobe počastili. Od srca im na tome hvala!

Nakon ručka, ni više ni manje nego Makarska i Malakološki muzej! Za one koji ne znaju, riječ je o školjkama. Tamo nas je dočekala naša s. Edita Šolić, vrsna poznavateljica školjki i vjerna čuvarica toga prirodnog blaga, čiji trud se krije u njezinim pomno čuvanim arhivima i prepoznaje u njezinom stručnom vodstvu muzeja kroz koji nas je provela pružajući nam brojne zanimljivosti o nastanku, nazivlju, rijetkosti i vrijednosti malakoloških izložbenih primjeraka, čiji stalni postav broji oko 3.000 primjeraka. U sklopu obilaska muzeja posjetili smo i kapelu Sv. Lidije te se na poseban način spomenuli utemeljitelja muzeja, dr. sc. fra Jure Radića, koji je s puno ljubavi i odricanja, duhovno i kulturološki oplemenio Lijepu našu, davši poseban doprinos i u proglašenju Biokova Parkom prirode na površini od 19.550 ha. O njegovoj plodonosnoj suradnji s našim sestrama mnoge rado pričaju i s ponosom je se sjećaju. Pri odlasku iz Makarske uz s. Editu pozdravio nas je i fra Ante Čovo, gvardijan franjevačkog samostana Blažene Djevice Marije na nebo uznesene.

I kao da nas je ona, Blažena Djevica, uputila do zadnje etape izleta, u hrvatski Lurd - Vepric. Na mene je doista snažno djelovalo. Nakon promatranja planinskih vrhova i ljepote života morskih dubina, poklonstvo pred špiljom Kraljice Neba. Obnavljajući u srcu konačni cilj života, uz preporuku Gospi da sve naše puteve prati svojom Majčinskom zaštitom, zaputili smo se svojim zajednicama.

Vlatka Katkić, postulantkinja