Obilježavanje 50. obljetnice života i djelovanja sestara u Kaštel Lukšiću

11. prosinca 2017. - 19:52 -- šsf

U drugoj nedjelji došašća, 10. prosinca 2017. godine, crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Kaštel Lukšiću bila je ispunjena župljanima koji su još jedne nedjelje došli sudjelovati na gozbi stola Gospodnjega u radosnoj pripravi za Božić. Tko je god od njih ušao u crkvu, mogao je odmah primijetiti neuobičajeno veliki broj redovnica.

Povod okupljanja školskih sestara franjevaka provincije Presvetog Srca Isusova bilo je obilježavanje 50. obljetnice života i djelovanja sestara u Kaštel Lukšiću. Obljetnica je proslavljena zahvalom Gospodinu za sve dobro koje je učinio po prisutnosti i djelovanju naših sestara od 1967. godine do danas, te su svoje molitve i zahvale ujedinile u molitvi Crkve, sudjelujući u euharistijskom slavlju koje je predvodio župnik don Mario Buljević, uz don Ratimira Vukorepu. Misno slavlje svojim je pjevanjem pratio zbor lovretskih sestara pod ravnanjem s. Mirje Tabak.

Na početku mise s. Andrea Nazlić, provincijalna predstojnica, uputila je prisutnima prigodne riječi koje pružaju svjedočanstvo o životu i radu sestara u proteklih 50 godina, ispunjenih požrtvovnošću i trajnom raspoloživošću sestara, ovisno o potrebama mještana i životnim okolnostima.

Izloživši kratki povijesni presjek njihova dosadašnjeg djelovanja, s. Andrea je pojasnila kako su sestre dolaskom u Kaštel Lukšić, donoseći vlastitu karizmu odgoja i poučavanja djece, najprije preuzele podvorbu gospođe Zorke Matijaca, koja im je zauzvrat ostavila svoj dio kuće. Poučavale su djevojke u šivanju i ručnom radu, a u župnim prostorima, jer vlastitog prostora za to nisu imale, okupljale su djecu i mlade. Početkom sedamdesetih godina sestre kupuju novu kuću i na molbu brojnih roditelja primaju mališane na čuvanje. Bio je to očiti pokazatelj potrebe otvaranja dječjih vrtića, iako tadašnje političke strukture nisu podržavale postojanje vjerskih vrtića. Sestre su dugi niz godina djelovale u župnom apostolatu, vođenju liturgijskog pjevanja i uređenju crkve. U poučavanju vjeronauka u osnovnoj školi djeluju i danas. Također, sestre iz lukšićke zajednice djeluju i u župi Gospe od Ružarija te u osnovnoj školi u Segetu.

Don Mario je u prigodnoj homiliji, nadahnut evanđeoskim ulomkom o Ivanu Krstitelju, glasu koji viče u pustinji, na poseban način istaknuo važnost iščekivanja i glasa shvaćenog kao zov i odgovor na naše iščekivanje. Tom nas je prigodom pozvao da se odvažimo pustiti glas, da iziđemo iz svojih “kapsulaˮ te da jedni druge više osluškujemo. U molitvi vjernika spomenuli smo se i pokojnog svećenika don Miroslava Matijace čijom su željom sestre u Lukšiću započele svoje apostolsko djelovanje. Na srcu nam je bila i želja da na deblu pedesetogodišnje prisutnosti sestara iz ove sredine nikne koja mladica.

Na kraju mise don Mario  je uputio  čestitke i franjevački pozdrav sestrama, a potom je uslijedio prigodni glazbeni program kojega je najavila s. Kruna Plazonić, voditeljica dječjeg vrtića “Jordanovacˮ podružnice Kaštel Lukšić. Zbor sestara s Lovreta otpjevao je dvije prigodne pjesme, a nakon njih zapjevale su pčelice, mališani iz vrtića. Njihova spontanost u nastupu, svojstvena za tu dob, spojena s vidljivo uloženim trudom i uvježbanošću, izmamile su radostan osmjeh i ponos njihovim najdražima, ali i nama sestrama, koje smo ponosne na dječicu i na naše sestre te ostale djelatnike vrtića, koji daju sve od sebe da u srca malenih ugrade putokaz za život te tako opravdaju povjerenje onih kojima je dana prvotna briga da pruže sve najbolje svojoj djeci. S. Davorina Jurić, predstojnica sestrinske zajednice u Kaštel Lukšiću, uputila je riječi zahvale svima onima koji su pridonijeli zajedničkom 50-godišnjem suživotu i svima prisutnima poželjevši nam, parafrazirajući riječi svetog Franje, Božji blagoslov. Gospodin nas blagoslovio! Čuvao nas! Svoj mir nam podario u sve dane života našega!

Nakon završnog misnog blagoslova uputile smo se u sestrinsku kuću, a potom i na ručak organiziran za tu prigodu, kojim smo nastavile druženje i dijelile radost zajedništva. Nama se, svojom čestitkom i zahvalom Bogu koji je preko brojnih sestara oživotvorio karizmu naše Družbe među vjernim kaštelanskim pukom, pridružila u duhu i vrhovna predstojnica s. Klara Šimunović. Ostajemo ispunjene zahvalnošću za sva dobročinstva koja je Gospodin sestrama lukšićke zajednice i njihovim mještanima, a preko njih i nama u ovih 50 godina udijelio.

s. Vlatka Katkić