O pustinji u Zadru

21. srpnja 2015. - 12:00 -- šsf

U molitvi biti prisutna, jednostavno…

Zahvaljujem s. Petri na poticaju da vam podijelim nešto o duhovnim vježbama – pustinji – koje sam, evo već treću godinu, mogla imati u vašem samostanu u Zadru. Zahvaljujem na sestrinskom gostoprimstvu i dobroti! Uvijek mi je radost dotaknuti franjevački duh i blizinu sv. Franje.

Volim na početku duhovih vježbi iščitati u našim Pravilima, od malog brata Karla (Charles de Foucauld): „Neka duhovne vježbe ne budu vrijeme umora, teškog rada za duh, već vrijeme odmora, smiraja. Neka ne izlazimo iz njih iscrpljena duha, opterećeni izvanrednim radom, već odmorena i osvježena duha u blagom odmoru do Isusovih nogu. Neka to bude vrijeme samoće.“ Bit naših života, moga života je poznavati i ljubiti Boga kakav jest. I u samoću, u pustinju idem kako bih bila potpuno Božja i Bog potpuno u meni, s molitvom Duhu Svetom da On sve vodi.

Godinama običavam u pustinji iščitavati i moliti s liturgijskim čitanjima dana, kako nam ih Crkva daruje. Tako sam i ovaj puta: uveče bih čitala sutrašnja čitanja, sutradan ih molila i ponovno ih primila u službi Riječi, u Euharistiji. Otkrila sam da sam ih ovaj put primajući ih u večernjoj Euharistiji, sasvim iznova čula, jasnije, snažnije. Slijedim za svaki dan pustinje jednostavne upute:

Prvi dan: BLAŽENI BUDNI – Mt 11

Možemo biti budni ukoliko smo naspavani. Dakle prva vježba je nadoknaditi potreban san. U noći Bog me može dotaći i u snu mi reći kako je prisutan u mome životu. Druga vježba je  opažanje: stvari, osoba, odnosa, prirode, svijeta. Ići u šetnju i slušati, gledati, mirisati. Kada opažamo postajemo prisutni. Biti svjesna da je Bog tu, staviti se u njegovu Prisutnost. Priroda me uči kako biti prisutna.

Drugi dan: BLAŽENI DOBROHOTNI – Mt 25

Nastavljam s opažanjem. Opažanje je motrenje, gledanje s dobrohotnošću, duhovni pogled. Kontemplativan molitva nas uči ostati pažljivi, dobrohotni, ne slijediti naše misli, planove, osjećaje. Ona je škola susreta.

Treći dan: BLAŽENI KOJI ČEKAJU – Lk 12,35-40

Molitvu početi s nakanom: „Bože, tu sam za Tebe, Tebi na dar. Ti si tu, prisutan i Prisutni. Tu sam i Ti si tu, prisutan.“

Četvrti dan: BLAŽENI SIROMASI – Mk 6,1-6

Molitva je privilegirano mjesto osiromašenja, ne slijediti misli, ne tražiti rješenja, ne veseliti se dobroj molitvi. Vježba je to jednostavnosti: biti raspoloživa, pustiti se Bogu da On sve vodi. Gledati misli, prihvatiti emocije i prepustiti ih Bogu. Okrenuti se Njemu. Naći utočište, sigurnost u Imenu Marijinu.

Peti dan: BLAŽENI SLOBODNI Mk 4,26-29

Kako Isusovo Ime odjekuje u meni? Kako ga slušam? Kako mi dolazi Spasiteljevo Ime? Pažljivo, dobrohotno, budno i blago ponavljati Božje Ime…

Šesti dan: BLAŽENI KOJI PODNOSE TEŠKOĆE ŽIVOTA – Mt 14,22-33

Ime Isusovo povezuje nas s Očevom ljubavlju i Isusovom ljubavlju prema nama ljudima. U Imenu Isusovu je sva Njegova Ljubav, prema Ocu i nama u Euharistiji. Dva su pitanja: jesam li spremna trpjeti s Isusom? i jesam li usmjerena Bogu ili sebi? Ne tražiti plodove u molitvi. Odlučiti biti prisutna Bogu koji je Prisutni. Na početku svakog dana moliti snagu Božju da bih izdržala patnju, patiti s Kristom, ujediniti sve svoje boli s Isusom Spasiteljem u djelu Otkupljenja svijeta.

Sedmi dan: BLAŽENI KOJI OPRAŠTAJU – Mt 5,23-24

Biti u srcu Evanđelja: temeljni uvjet mira je otvorenost praštanju i pomirenju. Isus nas dotiče praštanjem i milosrđem i uči praštati, vratiti se Njemu, sebi i pomiriti se ulazeći u nove odnose.

Osmi dan: POVRTAK SVAKODNEVICI – Lk 10,33-42

Bog je uvijek tu, u našoj svakodnevici, u  tišini i riječi, samoći i susretu, molitvi i radu.

U molitvi biti prisutna, jednostavno, evo dobrog stava! I nastaviti moliti u svakodnevici…

Lijepi pozdrav svim sestrama!

 mala sestra Blaženka od Isusa