Naučiti gledati s ljubavlju svoj nutarnji svijet

10. svibnja 2018. - 17:48 -- šsf

U organizaciji Hrvatske Redovničke Konferencije i ove je godine, 27. i 28. travnja, održan susret sestara s privremenim zavjetima svih redovničkih družbi prisutnih na našim prostorima. Sastale smo se u našem susjedstvu, u duhovnom centru “Oaza sv. Marije Krucifikseˮ sestara Službenica milosrđa na Kamenu. Susret, edukativno-rekreativnog karaktera, predvodio je don Đuliano Trdić, psiholog i svećenik Riječke nadbiskupije. Oko šezdeset sestara juniorki sa svojim odgojiteljicama, kroz ova dva dana prisustvovalo je nizu zanimljivih i korisnih predavanja na temu Afektivna zrelost u redovništvu. Naše razmišljanje o afektivnoj (ne)zrelosti započeli smo katekizamskom konstatacijom da su emocije dar Stvoritelja, po sebi ni dobre ni loše, ali o načinu na koji se s njima ophodimo umnogome ovisi kvaliteta našeg života.

Umjesto o općepoznatom utjecaju emocionalne inteligencije na životni uspjeh, naš voditelj se usmjerio na utjecaj emocija na duhovni život. Afektivna nezrelost uzrokuje i duhovnu nezrelost, odnosno neki grijesi i nezdrava stanja u kojima katkad bivamo zarobljeni uzrokovani su često neosviještenim emocijama kojima nismo u stanju vladati. U tom smislu govorio je o agresiji (neutralnoj emociji) i onom što je uzrokuje a onda i o načinu ophođenja s grijehom, odnosno o osjećaju krivnje i stida i njihovoj ulozi u dinamici odnosa čovjeka s Bogom i s drugim ljudima. U jednom od predavanja riječ je bila o, svima nama dobro poznatim, psihološkim mehanizmima obrane koje koristimo u trenucima kad se stvarnost ne podudara s našim željama i opasnosti da nam dominantni mehanizam obrane ne postane druga narav. Najkonkretnija tema ticala se krize u redovničkom životu i načina ophođenja s njom. Kriza, ukoliko ju se prihvati, može i treba biti vrijeme pročišćenja, rasta i sazrijevanja, mijenjanja štetnih obrazaca ponašanja i loših navika. Koliko će to uistinu i biti ovisit će umnogome i o našem osobnom stavu. Ako i ne možemo utjecati na nju u svakom trenutku biramo kako ćemo se postaviti prema stvarnosti i upravo taj izbor najbolje pokazuje ono što jesmo i određuje kvalitetu našeg daljnjeg hoda.

Sudeći prema ozračju na predavanjima, interesu i sudjelovanju sestara a i međusobnim razgovorima, moglo se vidjeti koliko je među sestrama razvijena svijest o važnosti (samo)odgoja i brige za ovu, tako važnu, dimenziju naših osoba. Već smo uvidjele da ova nikad dovoljno istražena njiva naših nutrina, da bi bila plodna, zahtijeva stalan i mukotrpan rad. Bilo bi neodgovorno nemarom i zapuštanjem samih sebe zakočiti vlastiti rast i štetiti životu drugoga. Zrelost, pa i duhovna, reče nam don Đuliano, očituje se u sposobnosti učenja iz stvarnosti. Prije svega svoje vlastite, nutarnje, kakva god ona bila. A sve počinje iskrenim i dobrohotnim pogledom u sebe, jer je naučiti gledati s ljubavlju na svoj nutarnji svijet prvi  korak prema duhovnom zdravlju.  

s. Marina Fuštar