Naš hod od Porcijunkule do Sv. Klare

22. kolovoza 2015. - 19:30 -- šsf

Božja tajnovitost u našim životnim naumima i planovima uvijek nas iznova iznenadi i uvjeri kako je On pravi pisac naših povijesti.

Naša najmlađa zajednica u Muhungu okupila nas je 2. kolovoza za euharistijskim i sestrinskim stolom moleći i zahvaljujući za prisutnost njihove zaštitnice Gospe Anđeoske – Porcijunkule. Lijepo je biti Porcijunkula, komadić, komadić Božje prisutnosti u ovom gradu i čovjeku gladnom istine i jednostavne ljubavi. Posebno je to važno u ovoj župi koja je obilježena župljanima koji su izbjegli ratna područja.

Okrijepljene milošću Franjinog bratstva, iz njemu drage Porcijunkule uputile smo se u „tišinu bratstva u samotištima“. Kao on sam kad se uspinjao u Carccere ili La Vernu, i nas desetak se uputilo u brdovitu Luhwinju, u dane tišine i sabranosti. U blagoj tišini i jednostavnoj ljepoti prirode osjeća se blizina neba iznad, i onog u srcima. Ti dani su nam osvijestili koliko je Bog velik i dobar, i živi u našim životima. Njegova milost nam daje snagu prihvatiti i živjeti Njegov poziv.

Završivši „dane tišine“ na blagdan sv. Klare slavile smo život koji se neprestano iznova rađa i obnavlja. Za vrijeme jutarnjeg misnog slavlja naša s. Séraphine je obnovila svoje redovničke zavjete u našoj zajednici. Poslije svete pričesti sve mi smo isto tako obnovile svoj DA Bogu i našoj zajednici i time zaključile svoje duhovne vježbe.

U životopisima sv. Franje čitamo, kako je on u najvećim trenutcima tuge i preispitivanjima Božje volje za njega i za bratstvo išao tražiti savjet i mudrost kod sestre Klare. Tako smo i mi napustile „šume Subassia“ i vratile se u dolinu, u Ngubu – u kuću sv. Klare. Čuvajući ljubomorno u svojim srcima radost Božjeg poziva i franjevačke jednostavnosti, da ni umor ni prašina puta ne mogu to izbrisati, slavile smo Boga s našim najmlađima u redovničkom hodu. Naime, tijekom molitve Šestoga časa naše kandidatkinje Espérance Tumaini i Marie Noëlla Neema započele su vrijeme postulature. Želeći im osvijestiti značenje tog vremena redovničkog odlučivanja zajednica ih je „obilježila“ Franjinim znakom Tau.

Poslije okrijepe i pjesme sabrale smo se na molitvu Večernje kako bi ojačane mudrošću i poniznošću svete Klare naše četiri novakinje: s. Pascasie, s. Elisabeth, s. Anny, i s. Antoinette obukle „pokorničko odijelo“ te se rodile na novi život u našoj redovničkoj obitelji. Rađanje novog života sve nas ispunja i obnavlja. Milost je to. U znak njihova poslanja i pripadnosti našoj Misiji zajednica im je darovala križ sv. Damjana, križ koji je uzdrmao život mladog Franje i protresao moderne vrijednosti Crkve i svijeta, neka i danas i njihovim srcima govori: „Idi i popravi moju kuću…“

Na kraju, sa sv. Klarom zahvaljujemo: „Bože, hvala ti što si stvorio svaku od nas.“

s. Samuela Šimunović