Moji dani u Bukavuu

14. listopada 2015. - 11:03 -- šsf

Ovu sam godinu odlučila malo posvetiti drugima. Odobrili su mi neplaćeno i uputila sam se u Ruandu kod fra Ivice Perića. O Kongu, zbog situacije i komplikacija s vizom nisam niti razmišljala. Činio mi se nedostižan. Ispalo je da to baš nije tako. Budući da sam u Ruandu došla na duže vrijeme, imam posebnu vizu s kojom ne trebam vize za Burundi i Kongo. I eto mene u Bukavu, od 27. srpnja do 7. listopada 2015. godine.

Smjestila sam se kod naših sestara u Ngubi, koje sam posjetila već u veljači kada sam došla ovdje na nekoliko dana. Ono je bio posjet... sada je drugačije. Sestra Samuela je dogovorila da volontiram u sirotištu Ek'Abana. Moj posao baš ne izgleda kao na fotografijama raznih volontera. Ne radim s djecom, za to imaju animatore. Radim u knjižnici, najviše na administrativnim poslovima. Doduše, tri djevojčice koje ne idu u školu svaki dan dođu u knjižnicu pa se malo poigramo.

Svako jutro se busom (kad kažem bus mislim na prenatrpani kombi u raspadnom stanju) vozim na posao. Uspnem se do Ek'Abane, što nije problem za vrijeme sušne sezone. Kad padne kiša to je skroz druga priča. Toliko se skliže da se čudim što još niti jednom nisam pala. Radim od 8 do 16 sati. S posla se vraćam oko 17.00 sati. Malo pojedem, odmorim se i već je vrijeme za molitvu. Poslije molitve večera i spavanje. Preko tjedna nemam baš puno vremena.

Vikendom je malo drugačije. Nakon čišćenja i pranja rublja, za što nemam vremena tijekom tjedna, slobodna sam te se često prošećem i upoznam dio Bukavua koji se ne nalazi na ruti kojom idem na posao.

Osim upoznavanja Konga, ovo mi je bila jedinstvena prilika da se upoznam s redovničkim životom. Bila sam na primanju novih postulantkinja i novakinja, obnovi redovničkih zavjeta mladih sestara, svečanim zavjetima jednog brat franjevca, kao i na proslavi 50 obljetnice redovničkog života s. Erike. Posjetila sam njihovu prvu kući u Luhwinji, kao i obitelji nekih kandidatkinja u Cierhanu.

Sestre su se potrudile da se ovdje dobro osjećam. Mislim da se nitko tako jako nije brinuo za mene od kad sam bila dijete. Izuzetno sam zahvalna na ovoj prilici. Zahvalna sam sestrama koje su me primile i iskreno se nadam du ću navratiti još koji put.

Anđelka Fitz