Moguće rješenje

"Vrijeme praznika je počelo s velikim očekivanjem. Upotrijebile smo ga za uređenje naših skromnih prostorija, za čišćenje, pranje i pripravu za ponovni početak školske godine. Obnovile smo i namjestile sve što se moglo. I nekako smo zadovoljne ogledale naš čisti i uređeni zavod, što je za novu školsku godinu spreman čekao na primanje naše djece, koja su rado boravila kod nas i čavrljala o svim mogućim doživljajima iz života prazničkih dana.

I pred vratima se zaustavi grofovska kočija iz koje izađe gospođa Brandys.

U okolnostima u kojima smo proživljavale takvu nesigurnost, sjećala se s. Nepomucena - razveselile smo se predsjednici našega Društva i s poštovanjem smo je pozdravile. Sa zadovoljstvom je gledala uređene prostorije, u kojima nije nedostajalo ni zelenila ni cvijeća. Gospođa predsjednica je željela s nama razgovarati. Prvo pitanje je bilo, zar doista nema izlaza za posao u tom obliku, s tim brojem sestara i s povremenim pomoćnicama još za sljedeću godinu.

Sestra Margareta, a s njom i mi, pojašnjavale smo uzroke i dokazivale da u takvim okolnostima i tolikim brojem djece te pomanjkanjem prostora, naš posao kod Društva je doista nemoguć. Ako bi iz Algersdorfa dobila barem tri sestre, rad bi išao nesmetano naprijed, naravno, ukoliko bi Društvo ili biskupija riješili pitanje prostora. Nakon duljeg muka grofica je s tjeskobom zapitala jesu li sestre iz Algersdorfa konačno odbile pomoć Društvu u Mariboru. S. Margareta je odgovorila potvrdno. Predsjednica je željela čuti kako je tekao razgovor. Možda bi se moglo pokušati s ponovnom molbom za pomoć nama tako potrebnih sestara.

Konačno je s. Margareta rastumačila, da je pravi uzrok u tome što u Algersdorfu nema potrebnih sestara koje bi mogle uzeti s njihovih radnih mjesta i dati ih Mariboru. Stoga nema više smisla dosađivati im s molbom. Poglavarica je, naime, dala konačan odgovor i otišla. O svemu tome ni kasnije nije bilo moguće govoriti. "Razmišljam da bih se obratila gradačkom biskupu Zwergeru kojemu je podređen algersdorfski samostan." I dodala je: "U Algersdorfu ima trenutno doista unutarnjih poteškoća i razumljivo je da je za našu stvar manje razumijevanja".

Nakon duljeg predaha grofica Brandys je zapitala, jesmo li možda u Mariboru nezadovoljne. Gotovo jednoglasno smo odgovorile: "U Mariboru smo rado i djelo za koje smo pozvane uistinu nas čini sretnima. Uzrok je samo u tom, što je previše posla za toliki broj sestara, a pomoćnih sestara nema. To nas zabrinjava, i Društvo zasigurno shvaća našu zabrinutost."

Razgovor je prestao, jer nije mogao riješiti naš teški položaj. Jer je gospođa predsjednica htjela s našom sestrom predstojnicom još osobno razgovarati, razišle smo se. Slutile smo da je stvar jako ozbiljna, stoga smo kleknule pred naš oltar i izmolile krunicu u čast Božje providnosti.

Kad se s. Margareta vratila među nas, učinila nam se veoma promijenjena. Dobile smo dojam, da takve crte nijedna dotadašnja briga nije ostavila na njezinom smirenom licu.

Pred večernjom molitvom s nama je progovorila nekoliko riječi, naime, neka kod mise ujutro vruće molimo za tu našu veliku stvar. Ona ne će biti s nama kod sv. mise jer ide k jednom ocu isusovcu, a možda i još negdje, zato se ne će brzo vratiti.