Međuprovincijski seminar za novakinje i postulantkinje

13. studenoga 2018. - 10:32 -- šsf

Od 8. do 11. studenoga 2018. godine u samostanu sestara Bosansko-hrvatske provincije u Bugojnu održan je međuprovincijski seminar za novakinje i postulantkinje triju provincija hrvatskoga govornog područja. Sudjelovalo je šest novakinja i jedna postulantkinja u pratnji svojih odgojiteljica.

Jedinstvo u poniznosti bila je tema seminara kojeg je predvodila s. Ivanka Mihaljević. Promatrajući likove sv. Franje i sv. Klare dobile smo nova nadahnuća kako djelovati i kako duhovno rasti u svom formacijskom razdoblju. Po uzoru sv. Franje i mi bismo trebale svakodnevno pitati Gospodina: Što hoćeš da učinim? Ako to postane stil našega života, sve više ćemo susretati Boga u našim mislima, riječima i djelima te shvatiti da je na nama samo prihvaćati svakodnevnicu bez traženja nečeg izvanrednog. Sv. Franjo je, kako kažu teolozi, bio kristolik. Htio mu je biti potpuno sličan, utisnuti svoje stope u njegove. To je i postigao čuvajući i prebirući u sebi do kraja života riječi Božje, na što smo i mi pozvane.

Za naš duhovni hod uvelike nam može pomoći i lik sv. Klare, prve franjevke. Poput sv. Franje ona naglašava važnost ogledanja vlastitog života u Kristovu kao u ogledalu, te nam poručuje da svakog dana motrimo to ogledalo i u njemu neprestano ogledamo svoje lice da postane sve više odraz slavnoga Krista (usp. 4PJa). Klara i Franjo su, unatoč rijetkim susretima, bili duhovno snažno povezani upravljajući Bogu molitve jedno za drugo, naročito u situacijama kada su tražili što je volja Božja za njih. Zanimljiva mi je povezanost čuda koje je učinio sv. Franjo kada je za braću umnožio grožđe i ono sv. Klare kada je za sestre umnožila kruh. A znamo da su vino i kruh prilike pod kojima se krije Isus Krist, a upravo je On središte njihova odnosa.

Posebno su nam od koristi bili radovi u skupinama i osobni rad koji su u nama ponovno pobudili radost onoga trenutka kada smo prihvatile Božji poziv te dodatno ojačali našu želju za življenjem franjevaštva. Ono što želimo postići ove godine jest otvoriti svoje srce Gospodinu da se nastani u njemu kako bismo mogle uspješno djelovati u daljnjem životu. Potrebno je da korijen ojača, kako bi moglo biti ploda.

Posljednji dan susreta bile smo u Jajcu gdje smo sudjelovale na nedjeljnom euharistijskom slavlju u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije. Poslije mise posjetile smo muzej koji se nalazi u sklopu franjevačkog samostana uz crkvu. U muzeju se čuvaju ostaci stare razrušene crkve te sarkofag posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševića. Razgledale smo dio grada iz starog i srednjega vijeka, katakombe izgrađene po nalogu hrvatskoga bana Hrvoja Vukčića Hrvatinića te crkvu Sv. Marije od koje su još vidljive ruševine, a zvonik crkve posvećen sv. Luki, u cijelosti je sačuvan.  

Tako je završio naš susret. Nadam se da će ono što je posijano u naša srca uroditi plodom kako bi mogle sa što više žara živjeti svoj poziv.

s. Anđela Crnjac, novakinja