Majka Margareta i njezino vrijeme

Prema izjavama prvih sestara, koje su sa s. Margaretom došle iz Algersdorfa u Maribor, preuzet ćemo još neke zanimljivosti, koje su znale pripovjediti u opuštenom razgovoru sa sestrama, kao sa s. Angelinom Križanič, s. Lidvinom Purgaj i s još nekim starijim sestrama.

Vanjština majke Margarete: Bila je srednje visine, vitka, umjerenog hoda, promišljenih kretnja, mirnoga razboritog govora, laganog osmijeha, nikada se nije glasno smijala.

Kad je željela uvesti nešto novoga kod posla i u odgoju djece ili kod sestara glede kućnog reda, učinila je to uvijek s pitanjem: "Što mislite, sestre, bili to bilo dobro promijeniti, dopuniti, uvesti?"

Dok je čekala na odgovor bila je mirnog, prijaznog lica, čini se, nikada nestrpljiva, niti tonom zapovijedanja, kao: "To moramo učiniti, to ćemo uvesti, to za nas redovnice nije primjerno!" itd. Čitavo njezino "vladanje" je bilo povezano s pitanjima, s nekom ponudom za mirno i uzajamno djelovanje. S takvim načinom nas je privukla da smo o stvarima razmišljale, izražavale svoje mišljenje i razloge, sve do suglasnog zaključka.

Mišljenje s. Angeline Križanič i s. Lidvine Purgaj i još nekih sestara je da je m. Margareta bila kolerik, a dodale bi... "ali sa samoodgojem pozlaćeni kolerik".

Čitav njezin rad i njezina dosljednost su ukazivali na to da je m. Margareta s tim odgojem već došla u samostan i da je ton njezinom odgoju u kulturnom vladanju davao odgoj i život kod ujaka do 24. godine, kad je išla u samostan. Ujak je po gospodarskom djelovanju spadao među takozvane "bolje" slojeve toga vremena i kraja. Njegova žena, učiteljica ručnog rada, isto tako po značaju, čini se, blaga i dobra. Stoga je razumljivo da se sve to odrazilo u toj obitelji, u kojoj je bila također Marija Pucher.

Kako je već rečeno, m. Margareta je sestrama govorila, da je dobar primjer kod odgoja djece najučinkovitije sredstvo, a karanje, strahovanje i prijetnje kaznom pak neuspješan način odgoja. Primjer odgojiteljeve dobrote, neusiljena pouka, molitva, oproštenje, razumijevanje djetetovih teškoća, rađa željeni uspjeh.

Kad sam počela pisati ove uspomene, bilo mi je savjetovano da napišem sve, pa i neznatne stvari iz života m. Margarete.

Naša učiteljica s. Emanuela tijekom sata pedagogije, kad je objašnjavala odgojna sredstva, iznijela nam je primjer: Novakinja koja je poučavala u IV. razredu osnovne škole, imala je nekoliko prilično djevojčica koje je bilo teško umiriti i biti strpljiv s njima. Jer je njihovo vladanje smetalo pouci, sestra se razljutila i neke je najživahnije prilično kaznila rukom upravo u trenutku, kad je zbog vike i krike u razred stupila s. Margareta. Iznenađena tim prizorom, brzo se povukla i hitrim korakom otišla hodnikom. Sestra, koja je bila svjesna svoje krivnje, pošla je za njom da bi opravdala svoj postupak, a m. Margareta se je samo zaustavila da joj rekne: "Povukla sam se, jer se namjesto vas stidim, vašega u ljutnji napravljenog nečuvenog postupka, s kojim ste se pred djecom ponizili."