Lijepom našom

30. lipnja 2019. - 19:48 -- šsf

 

O proslavi Jubilarne Godine Družbe upriličena su brojna prigodna događanja na razini svih Provincija o kojima smo već dosta mogle čitati a i još ćemo, kako u glasilima tako i na mrežnim stranicama.

Jedna od zanimljivosti, barem se meni čini, jest jubilejska zamisao mariborskih sestara. One su, naime, na razini Provincije odlučile da će u Jubilarnoj Godini po jedna skupina sestara posjetiti mjesta kamo su sestre iz Maribora odlazile u početcima širenja Družbe. Tako je veseloj družini od sedam sestara palo u dio da pođu lijepom našom Provincijom, preciznije rečeno sestrinskim zajednicama lijepe naše Dalmacije. Mini turneju započele su, kako se i pristoji, u provincijskom središtu sudjelujući u svečanom programu proslave svetkovine Presvetoga Srca Isusova u Splitu, posjetile su zajednicu sestara u Imotskomu, upoznale sestre u sinjskoj zajednici in situ, a povratak za Sloveniju okrunile su druženjem sa sestrama u Arbanasima, u Zadru.

Ova hodočasnička postava sestara Mariborske provincije, premda u zrelijim godinama, nije se tužila niti na dužinu puta niti na žegu dana koja ih je lijepom našom lijepo pratila. Naprotiv. Oduševljavala ih je sestrinska brižnost koju su kušale na svakom koraku, u svakom susretu i u svakoj zajednici. U Sinj su došle u pratnji s. Andree, s. Marije Petre i s. Senke. I kao što su nekoć sestre Slovenke na proputovanjima, a znamo iz pera najstarijih kroničarki, navraćale u Sinj kod Gospe tako je i ovim hodočasnicama prva postaja bila svetište Gospe Sinjske. Razdragao ih je njezin mili lik, koji su motrile u spoznaji da je u davna vremena jedna sestra iz Slovenije obnavljala Sliku.

Po dolasku u našu sestrinsku zajednicu obuzela ih djetinja radost ugledavši višnju u dozrelom izdanju, te je naš susret započeo ne pod smokvom, za razliku od Natanaelova, nego pod višnjom. Šteta što brižno oko i okidač aparata pod rukom s. Petre, koja je inače sve vjerno bilježila, nije uhvatio i ovaj kadar. Ali zato jest zagrljaje s lavandom, šetnju po našem vrtu i razgovore o zalijevanju pomidora koje smo mi posadile i htjele se pohvaliti, a kad ono sestre iz Slovenije vode za oko sto sadnica.

U ovakvim susretima, u kojima mi kao domaćini ne želimo štedjeti na dobrodošlici a sestre koje dolaze na otvorenosti, doista se ogleda ono čega smo svjesne pa to želimo i biti – sestrinstvo u franjevačkoj jednostavnosti i radosnoj gostoljubivosti. Sestre Mariborske provincije odale su priznanje sestrama Splitske provincije na tom polju. A nismo ni mi škrtarile u očitovanju vlastitih iskustava o susretu s njima na njihovom terenu. U tom duhu obećale smo im uzvratni posjet u rujnu, o svečanom zatvaranju Jubilarne Godine u Mariboru. Do tada, kao prethodnicu, zamolile smo neka izruče pozdrave sestrama s kojima su se jednom naši putevi međusobnog gostoprimstva ukrstili.

s. Natanaela Radinović