JEDNOSTAVNA PRISUTNOST U SVIJETU

4. prosinca 2018. - 17:17 -- šsf

Naše Školske sestre franjevke 24. studenoga 2018. godine predstavile su prigodnim programom 50. godišnjicu svoga nesebičnog i samozatajnog rada u Hrvatskoj katoličkoj župi u Frankfurtu.

Dvoranu Hrvatskog centra ispunili su do posljednjeg mjesta ljudi svih generacija, koji su došli izraziti svoju zahvalnost našim časnim sestrama i proslaviti u zajedništvu ovaj važan jubilej.

Svečani program održan je u duhu naših dragih sestara, skromno i jednostavno, no skladom izvedenog sadržaja obuhvaćena je cijela povijest, od osnutka Školskih sestara franjevaka u Mariboru prije 150 godina pa sve do današnjih dana. Kroz povijesni dio priče o Družbi provela nas je s. Filipa Smoljo vrlo zanimljivim i važnim činjenicama prožetim tekstom, popraćen fotografijama iz života i rada sestara u cijelome svijetu. Jednostavna prisutnost u svijetu Školskih sestara franjevaka Krista Kralja oslikava samozatajni i predani rad koji je ujedno dar i zadatak. „U duhu franjevačke malenosti“ sestre su zaista predanošću i nesebičnom ljubavlju kročile svijetom čineći, posvuda gdje se pojaviše, dobra djela. “Osluškujući potrebe vremena, sestre su imale hrabrosti poduzimati smjele korake. Znale su ostaviti svoju zemlju i svoj grad i poći onamo kamo ih je providnost zvala...“ Eto tako su i zovom providnosti prije 50 godina, na poziv fra Bernarda Dukića, 1. rujna 1968. godine u Hrvatsku katoličku župu Frankfurt pristigle Školske sestre franjevke Splitske provincije.

U svom izlaganju župnik fra Željko Ćurković predstavio je jubilarnu povijest sestara u Frankfurtu. Od samih početaka se, uz širenje područja djelovanja redovnica i stalno napredovanje u zauzimanju za što bogatiji pastoralni rad s iseljenicima, osjeća prisutnost sestara. Tragove i učinke svojega rada na području biskupije Limburg ostavile su u Hrvatskoj katoličkoj župi Wiesbaden i još uvijek ostavljaju u Hrvatskoj katoličkoj župi Frankfurt, i od frankfurtske župe odvojenoj župi Main-Taunus/Hochtaunus.

Baština hrvatskih katoličkih župa u biskupiji Limburg značajna je i zbog udjela sestara u očuvanju vjerskoga, kulturnoga i nacionalnog identiteta, koji se još uvijek da prepoznati kod prve i druge generacije. Svojom prisutnošću i djelovanjem Školske sestre franjevke oživotvoruju misao s. Franciske Lampel - uvijek odgovarati na potrebe Crkve i svijeta… služiti nesebično, iz ljubavi. Sve davati.

Karizma je Školskih sestara franjevaka odgoj i poučavanje djece i mladih. Tradicionalno, petkom i subotom, vrvi kao u košnici naš hrvatski centar: uči se, pjeva, pleše, moli..., a naše neumorne sestre tijekom godina i godina oblikuju nove naraštaje, razvijaju talente djece i mladih pjesmom, plesom, vjeronaukom. Molitvom i razgovorima, s puno strpljenja, ljubavi i radosti, njeguju hrvatski jezik poučavajući o Bogu i našoj katoličkoj vjeri. I briga o starijim osobama, nemoćnima, osamljenima, trajni je zadatak koji sestre prati na njihovom putu kojim ih je usmjerio sv. Franjo.

Sve je to prikazano u sažetom programu koji je pripremila s. Pavlimira kao dijalog između časne sestre i fratra. Svi strahovi, ali i nadanja te Božja providnost prikazani su tim dijalogom, kao i važnost zajedništva i poštovanja fratara i časnih sestara. Slavlje je uveličano pjesmom dječjeg zbora, zbora mladih i mješovitim zborom „Mate Lešćan“ te solistima. Zanimljivo je kako s nekoliko pjesama može biti obuhvaćeno i rečeno sve ono što traje dugi niz godina te obuhvaća sad već nekoliko generacija hrvatskih iseljenika. Koliko je ljudi stasalo uz ljubav i mar naših sestara.

Iz cijele ove priče proizašla je poruka koliko smo jedni drugima važni i kako ne možemo bez zajedništva i međusobnog poštovanja i pomaganja. No ne smijemo zaboraviti da bez pouzdanja u Boga ne bismo mogli ni koraka naprijed. Naše sestre žive s nama, mole s nama i za nas. Na nama je da i mi molimo za njih, da u zajedničkoj molitvi tražimo ono što je Božje, a toliko potrebno nama na ovoj zemlji, posebno u tuđini.

Budimo zahvalni stoga, što imamo milost da nas naše sestre već 50 godina zajedno s fratrima okupljaju, žive s nama i za nas. Zahvalimo im svojim molitvama i dobrim djelima. Budimo zajedno u radu, molitvi, slavljenju Boga, u svakodnevnom životu.

Završno, prisjetit ćemo se onoga što je govorila M. Maragrita Pucher: “Zato, drage sestre, imam samo jednu želju: s pouzdanjem u Boga prihvatimo se posla! A prije toga kleknimo i preporučimo se Duhu Svetome, Srcu Isusovu i Svetoj Obitelji!“

Upravo tako imali smo priliku doživjeti naše sestre koje nas dugi niz godina prate. Bog ih blagoslovio! I veliko hvala za prošlih 50, i hvala Bogu što su s nama sada i što će biti u budućnosti.

Na kraju programa koji je vodio Ivan Rimac, župnik fra Željko Ćurković predstavio je dva medaljona:  sv. Ante i 50. obljetnica Školskih sestara franjevaka u Frankfurtu.

Mirjana Ivošević