IV. zborovanje sestara

3. kolovoza 2015. - 10:20 -- šsf

Split-Lovret, blagdan Porcijunkule 2015.

Nedjelja 2. kolovoza usmjerila nas je prema Splitu – provincijalnom središtu – stoljetnom Lovretu. A odlazak na Lovret uvijek je vezan uz događaje koji drugačije ožive sestrinsko zajedništvo i kao da ustrajno potvrđuju jednostavnu prisutnost svih koje se nađu u gradu pod Marjanom.

Već uobičajeno Zborovanje, ove godine četvrto po redu, bilo je povod okupljanju sestara. Nenametljivo najavljen program ničim nije prethodno naglašavao i obećavao brižno pripremljen tijek toga dana, a od samog početka pa sve do razilaženja u popodnevnim satima darivao je puno. I opet: jednostavno i nenametljivo.

Kroz riječi i slike svratili smo toga dana u svaku našu zajednicu, uprisutnili njezin hod u vremenu promišljajući o obrisima djelovanja po kojima smo prepoznatljive i među svojima i među onima kojima smo poslane, dok je kratki glazbeni program potvrdio istančanost i umijeće sestara u profesionalnim izvedbama.

Sv. misu zajedno su s nama slavili i misnom slavlju predsjedali dubrovački biskup mons. Mate Uzinić, gvardijan fra Jakov Begonja i don Marius Cito Nkunzi, svećenik nadbiskupije Bukavu (DR Kongo), pridružujući se i obiteljskom stolu i ugodnom druženju.

Hvala sestrama koje su osmislile ovaj dan, pripremile ga doduše samozatajno ali kao i do sada u bitnome prepoznatljivo.

s. Diana Dolić

 

RIJEČ PROVINCIJALNE PREDSTOJNICE

Drage sestre!

Danas imamo priliku u našem provincijalnom susretištu zaživjeti duh franjevačke tradicije okupljanja radi uzajamnog hrabrenja, snaženja zajedništva i dijeljenja iskustva redovničkog života i poslanja.

U središtu našega okupljanja je Krist. U njemu se susrećemo. To možemo shvatiti u duhovnom smislu, ali, usuđujem se reći, i u tvarnom jer se nalazimo u najsvetijem prostoru naše zajednice - u lovretskoj kapeli, pred Svetim Otajstvom.

Gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime - a nas je ovdje, kako i same vidite, puno više, i Bog je s nama. To vam, drage sestre, posvješćujem u želji da ovo naše susretanje, zborovanje odiše slavljenjem zajedništva u radosti.

Prostor u kojem se nalazimo ne šuti. Potrebno je samo pogledati oko sebe i tražiti poruku za sadašnje vrijeme, bilo osobno, bilo u kontekstu naše sestrinske obitelji. Želim to danas učiniti s vama. Događaje od prošlog zborovanja, koji su nas obilježili kao Provinciju, u kratkim ću crtama iznijeti kroz prizmu vitraja koji prikazuju osobe iz franjevačke obitelji, koji ne samo da krase ovaj liturgijski prostor nego i progovaraju u njemu.

Krenut ću od vitraja s. Franciske Antonije Lampel koja je željela uvijek odgovarati na molbe Crkve i svijeta, služiti nesebično iz ljubavi. Ona podsjeća na nukleus zajednice koja je davno izišla iz austrijskih okvira i preko naših sestara Slovenki pustila duboko korijenje u Splitu i u Hrvatskoj.

Tako smo u zahvalnosti Bogu za našu redovničku prisutnost, poslanje i apostolsku plodnost proslavile nekoliko okruglih jubileja i obljetnica: dvadeset godina života i apostolata zajednice sestara na Jordanovcu, 40. obljetnicu sestrinske gorljivosti za naviještanje i uprisutnjivanje kraljevstva Božjega u narodu Konga u prigodi čega je snimljen dokumentarni film Školske sestre franjevke u srcu Afrike. Proslavile smo abrahamovske godine djelatne prisutnosti naše zajednice u Pagu, a isto toliko godina služenja starijim i nemoćnim osobama u Domu Lovret. Kruna ovih slavlja svakako je stota obljetnica života i djelovanja sestara na Lovretu. Nastavimo, sestre, biti malene, ponizne, pomagati svuda radosne da to smijemo i možemo.

Po uzoru na sv. Franju koji je želio da braća u bratstvu zajedno hvale Gospodina, u našoj je zajednici zaživjela tradicija zborovanja sestara. Osobiti su oblik zborovanja i kapituli te pohodi sestrama. U proteklom razdoblju slavile smo dva radna kapitula; u kanonskom pohodu našim zajednicama u Hrvatskoj i DR Kongu bila je vrhovna predstojnica, a prethodi pohod sestrama u Njemačkoj. Na razini Družbe slavljen je Vrhovni kapitul na kojem je za vrhovnu predstojnicu izabrana sestra iz naše Provincije, što nas još više zbližava i ujedinjuje sa sestrinskim provincijama. Održano je i Plenarno vijeće kojim se želi dati zamah našem svjedočenju i to osobito kroz suradnju i dijeljenje karizme s vjernicima laicima.

Mi koje smo iskusile ljepotu i plodnost evanđelja, blagoslov i križ zajedništva, pozvane smo ići i naviještati Radosnu vijest, u svim situacijama života hvaleći i blagoslivljajući Gospodina. Pozvane smo izlaziti, nositi radost poput sv. Franje, i mir i nadu i novost života ljudima svoga vremena.

O kakvoj našoj stvarnosti govori sv. Leopold Bogdan Mandić? On, kojega bitno određuje podjeljivanje sakramenta pomirenja posvješćuje nam potrebu trajnog obraćenja i priznanja vlastite slabosti. Podijeljenost u sebi onemogućuje da u nama zaživi jedinstvo, međusobno i s Bogom. On nas sabire u jedno i, prema poslanici Efežanima, tek u jednom Duhu imamo pristup Ocu.

Trogodišnji seminar komunikacije proveden odlukom Provincijalnoga kapitula, u vidu našeg trajnog odgoja, bio je prigoda istinskog suočavanja sa sobom i doprinosa kvalitetnijem zajedničkom životu i apostolatu. Ne gradimo, sestre, uporno pregradu razdvojnicu koju razori On u svom tijelu (Ef 2,14) Ne umarajmo se opredjeljivati za slavlje pomirenja i življenje opraštanja.

Ak' od Ante tražiš čuda… Bio je čudesan Gospodin u svim našim pothvatima, što je osobito vidljivo u vremenitim dobrima kojima smo obdarene. Uz pomoć dobročinitelja i trud sestara obnovljene su naše kuće: u Sinju, Pagu, Splitu na Lovretu, u Glagoljaškoj, i Luhwinji. Obnavlja se u Trpnju, grade se objekti u Nyantende i Ngubi. Mi nismo samo primateljice, nego i posrednice dobra - darivateljice. Redovito, koliko možemo, gladne hranimo, bolesnima smještaj pružamo te djecu i mlade u školovanju podupiremo. Uz vremenita dobra, svjesne smo, vjerujem, da primamo i blagoslov duhovnih dobara. Sv. Ante, moli za nas, da ne izgubimo milosti darovane.

Izgaranje za Boga dovelo je sv. Nikolu Tavelića, prvoga hrvatskog kanoniziranog sveca do mučeništva. Do mučeništva se može doći odjednom, ali i živeći svoju sasvim običnu i jednostavnu stvarnost iz dana u dan. U našem redovničkom običnom svagdanu puno je prilika za izgaranje: za bližnje – a to smo u prvom redu mi jedna drugoj, zatim izgaranje za ljude s kojima i za koje radimo, za povjerene nam poslove, a sve za Boga u traženju i prihvaćanju njegove volje. Zahvaljujem svakoj od vas, drage sestre, za svaku vašu žrtvu, za nesebično služenje i sve što činimo u tkanju našega zajedništva, i tako dogorijevamo u revnovanju za Gospodina. Želim da jedna drugoj u zahvalnosti priznamo dobro koje činimo, jer je svaka od nas blagoslov za Provinciju.

Razmišljanje sam započela i zaključit ću ga sa ženom. Sv. Klara Asiška, ta vrsna žena kontemplacije Krista u euharistiji i evanđelju vraća nas u naše središte. Izvor i uvir našega života i djelovanja je Gospodin a molitva sredstvo sjedinjenja s njim i temelj naše međusobne povezanosti. Ovo mi dobro znamo, ali na nama je da promislimo kako živimo spoznato. Blago nama ako radosno i vjerno u molitvi dolazimo pred Gospodina. A jao nama ako tražimo razloge izbjegavanja susreta s njim.

Gdje god su redovnici, ondje je radost, naglašava papa Franjo u prigodi Godine posvećenoga života. A radost se uvijek iznova rađa iz susreta s Isusom Kristom. Obnovljene njime gradimo, sestre, duhovnost našega zajedništva.

Tako neka bude. Amen.

s. Leonka Bošnjak Čovo