Ispraćaj s. Zvjezdane

10. listopada 2019. - 11:00 -- šsf

U sumrak dana 9. listopada ugasio se ovozemni život naše drage s. Zvjezdane.

Tihi i iznenadni odlazak ostavio nas je zatečene, jer svatko tko je poznavao s. Zvjezdanu znao je kakav borac je u svojoj bolesti bila, koliko je njena vjera bila duboka i čvrsta, a želja za životom snažna i stalna. Nadali smo se da će i borba i želja još potrajati i da je rano za odlazak – ali u Božjim očima ona je navršila mjeru svojih dana.

U posljednjim danima često bismo je susretali u šetnji samostanskim hodnikom s krunicom u ruci, a na upit kako je radosno bi odgovarala: Hvala Bogu, dobro sam! Rijetki su bili dani u kojima bi se potužila da nije baš najbolje. Snagu je crpila u euharistiji i štovanju sv. Ante i sv. Leopolda Mandića kojima se svakodnevno utjecala. Ni umor od poslova u kuhinji nije je sprječavao da bude prva u samostanskoj kapeli. Vjerujemo da će vjeru koju je živjela na zemlji nastaviti u punini živjeti u zajedništvu svetih kojima se svakodnevno utjecala.

 Prema posljednjem zemaljskom počivalištu ispratile su je sestre jordanovačke zajednice i podružnica, rodbina i prijatelji. Euharistijsko slavlje predvodio je fra Ivan Maletić, župnik i gvardijan majke Božje Lurdske, u zajedništvu s trojicom subraće: fra Jurom Šimunovićem, fra Ivanom Marijom Đuzelom i fra Zvonimirom Brusačom sa Ksavera.

Draga naša s. Zvjezdana, počivaj u miru.

 

s. Helena Rašić

 * * * * *

Propovijed fra Ivana Maletića

 

Na jednom nadgrobnom spomeniku pročitao sam ovakav natpis: dok ljubav plače - vjera tješi...

To bi se moglo napisat i iznad lijesa naše pokojne s. Zvijezdane od koje se ovom misom zadušnicom opraštamo ovdje u Zagrebu, na Jordanovcu, gdje je naša sestra Zvijezdana provela zadnje dan tj. godine svoga ovozemaljskoga, bolje rečeno redovničkog života. 

Dragi Bog, po ljubavi njenih roditelja, darovao nam je našu s. Zvijezdanu, podno Dinare, u ovaj svijet u kojem je rođena i odrasla. Na tu ljubav Božju ona je odgovorila u ovoj redovničkoj zajednici posvetivši svoj život Bogu po svojim redovničkim zavjetima. No, ta ljubav nije ostala usmjerena samo prema Bogu nego i prema nama ljudima 

Obavljajući svoje redovničke dužnosti, nadasve radeći u kuhinji, s ljubavlju se predavala kako bi naše živote obogaćivala.

Na taj način ispunila je onu Kristovu zapovijed ljubavi: ljubi Boga iznad svega, a bližnjega kao samoga sebe...

 I sad dok se s ljubavlju i bolju u srcu sjećamo naše s. Zvjezdane, i dok nam naviru uspomene suživota s njom, kao vjernike tješi nas vjera da ovo nije konačni, već privremeni rastanak.

Vjera nas potiče da ćemo se jednom zajedno s njom naći u Kraljevstvu nebeskom, u kući Oca nebeskoga gdje nam je naš Gospodin i učitelj pripravio mjesto.

Krist nam je rekao: ja sam put, istina i život... 

Po njemu, Kristu, koji nam je put do neba mi trebamo hoditi u istini života. 

Ta istina se očituje u otvorenosti života: otvorenosti prema svakom čovjeku bio on mali i veliki, bogat ili siromah, svakom je potrebna radost i ljubav da bi se mogao ostvariti kao čovjek.

Upravo ta radost i ljubav koju je nesebično davala, a nadasve strpljivost u podnošenju životnih patnji i boli koju je ona od rane mladosti podnosila, krasila je našu s. Zvjezdanu i zato s pravom možemo vjerovati da je ona po svojim djelima i milošću Kristovom našla svoj stan u kući Oca Nebeskog.

Njena dobra djela, radost života, ljubav i strpljivost koju je ovdje na zemlji imala, tješe nas da ćemo je jednom opet sresti u Kraljevstvu nebeskom.

Zbog toga u ovom trenutku ne smijemo biti žalosni već puni nade i zahvalnosti dragom Bogu što smo je poznavali, s njom živjeli, što nam je obogatila život svojom jednostavnošću, strpljivošću i ljubavlju.

Dok se opraštamo od naše pokojne s. Zvijezdane, molimo dobroga Boga da joj njene životne slabosti oprosti i da je primi u svoj očinski zagrljaj. Amen!

 

* * * * *