Ispraćaj s. Leopolde

17. siječnja 2019. - 09:32 -- šsf

Na blagdan sv. Stošije mučenice, 15. siječnja 2019. u jutarnjim satima, naša s. Leopolda Kleva dovršila je mjeru dana svoga dugog i bogatog životnog puta. Dobri Bog koji ju je blagoslovio dugim životom podario joj je na samom kraju i vrijeme kada se mogla, krijepeći se svetim sakramentima i molitvom, polako pripravljati na susret sa svojim Stvoriteljem. Svoje posljednje dane provela je okružena brigom i ljubavlju sestara. Iako vezana uz krevet nije izgubila ništa od bistrine uma i svoga karakterističnog duha.

Zadarska sestrinska zajednica, Trg Gospe Loretske 10, zajedno sa župljanima, oprostila se od s. Leopolde euharistijskim slavljem u samostanskoj kapeli. Ispratili smo je s poštovanjem, ujedinjeni u molitvi za njezinu dušu s vjerom da će joj Bog podariti da život koji je toliko voljela sada živi u svoj punini. Počivala u miru Božjem!

s. Marina Fuštar
 

Dana 15. siječnja tijelo pokojne s. Leopolde iz Zadra dovezeno je u mrtvačnicu Lovrinac u Splitu gdje je 18. siječnja bio pogreb. Tom prilikom provincijalna predstojnica s. Andrea Nazlić oprostila se od s. Leopolde.

 

Oproštajni govor provincijalne predstojnice

Dok su 15. siječnja Zadrom odjekivala zvona Katedrale sv. Stošije i pozivala na slavlje, naša se s. Leopolda Kleva u 98. godini života i 68. redovništva preselila u nebesko slavlje. Željela je da njezinu smrt oglase i zvona u rodnom joj Olibu.

S. Leopolda, krsnim imenom Klementa, rodila se u zoru 22. lipnja 1921. godine na Olibu od oca Šime-Luke i majke Marije r. Mirkov. U obitelji je bilo šestero djece. Šest razreda pučke škole završila je u rodnom mjestu. Odrasla je u vjerničkoj obitelji u kojoj se, da bi se preživjelo, uz molitvu i kramp u ruci, teško radilo. No, uz žuljave ruke i siromašnu seljačku hranu, uvijek se moglo čuti pjevanje.

Klementa je rado odlazila u crkvu na misu i ostale pobožnosti. Bila je članica društva Kćeri Marijinih. U mjestu su djelovale sestre Klanjateljice Krvi Kristove te se njima javila kada je u duši osjetila Božji poziv da postane redovnicom. Sestre su je htjele primiti, ali kako je zbog ratnih neprilika život bio nesiguran i u oskudici, rekle su joj da pričeka dok je ne pozovu. Osim te prepreke, naišla je na očevo osporavanje da pođe u samostan. U tom čekanju Klementa i još jedna djevojka, Petrica Budeša, kasnije naša s. Feliksa, na brodu su susrele s. Albertu Dragojević te je pitale o mogućnosti dolaska u samostan. Dobivši pozitivan odgovor, Klementa 18. siječnja 1949. godine dolazi u Sjemenište u Zadar, gdje su tada djelovale Školske sestre franjevke, i tu ostaje u kandidaturi dvije godine. U Splitu na Lovretu 14. veljače 1951. započinje postulaturu. Na Veliku Gospu, 15. kolovoza 1951. godine, u provincijalnom središtu u Splitu oblači redovničko odijelo i započinje novicijat, te istoga dana zbog posebnih okolnosti, njezina novicijatska grupa odlazi u franjevački samostan u Makarskoj gdje provode godinu novicijata. Prve redovničke zavjete položila je 16. kolovoza 1952., a doživotne 16. kolovoza 1955. godine u Splitu.

Nakon prvih zavjeta s. Leopolda je poslana u Zagreb u samostan Majke Božje Lurdske gdje tri godine radi u praonici rublja (1952.-1955.). Potom 1955. godine kratko vrijeme djeluje kao vrtlarica u franjevačkom samostanu na Hvaru. Te iste godine je zatvorena sestrinska zajednica na Hvaru te je s. Leopolda premještena u franjevački samostan u Makarskoj i tu brine o uređivanju rublja. Već slijedeće godine odlazi u franjevački samostan u Zaostrog gdje tri godine obrađuje vrt i pomaže kod uređivanja rublja (1956.-1959.). Zatim je ponovo pet godina u samostanu Majke Božje Lurdske u Zagrebu (1959.-1964.) i brine o vrtu i isto toliko opet u Zaostrogu (1964.-1969.) gdje vrši službu sakristanke i pralje. U Pagu je dvije godine bila kuharica (1969.-1971.). Zatim pet godina djeluje u Vrlici kao sakristanka, voditeljica liturgijskog pjevanja i pralja (1971.-1976.), godinu dana u franjevačkom samostanu na Poljudu kao sakristanka i pomoć u kuhinji (1976.-1977.), četiri godine u franjevačkom samostanu i Svetištu Čudotvorne Gospe Sinjske u praonici, a nedjeljom u okolnim filijalama - Brnaze, Čitluk i Lučane - vodi liturgijsko pjevanje (1977.-1981.).  

Iseljavanjem bliže rodbine s Oliba, njezina sestra i teta ostaju same i s vremenom sve nemoćnije. Stoga s. Leopolda 1981. godine traži dopuštenje Provincijalne uprave te odlazi godinu dana (1981.-1982.) na Olib i brine se o njima. Potom se vraća godinu dana u sestrinsku zajednicu u Zadru, V. Lisinskog, (1982.-1983.), pa dvije godine u Pag (1983.-1985.), te ponovo godinu dana u Zadar, V. Lisinskog (1985.-1986.) i tri godine u Sjemenište (1986.-1989.) odakle povremeno odlazi na Olib kako bi pomogla sestri. Godine 1989. dobiva od Vrhovne uprave dozvolu za boravak izvan redovničke zajednice (1989.-1990.), a odobrenjem Kongregacije za Ustanove posvećenog života eksklaustraciju od 1990. do 1993. koja je potom produžena sve do trajanja navedene potrebe. Nakon smrti sestre 2003. s. Leopolda dolazi u Pag u sestrinsku kuću i sedam godina pomaže na vrtu i kućanskim poslovima. Na osobnu molbu 2010. godine premještena je u našu kuću u Zadar, Trg Gospe Loretske 10, gdje ostaje do odlaska u vječnost.

Službu kućne predstojnice vršila je u Pagu i Vrlici. Od svih dužnosti koje je obavljala, s. Leopolda je najviše voljela raditi na vrtu. Vrt ju je podsjećao na rodni Olib kojeg je teško napuštala. I u dubokoj ga je starosti svake godine posjećivala i željela biti sa svojima koji bi povremeno dolazili iz Amerike. Voljela je pjevati, svirati, glumiti te pripovijedati dogodovštine i time razveseljavati druge. Karakterno jaka osoba, teško je prihvaćala starost i nemoć. Posljednjih godina bila je ovisna o pomoći drugih sestara koje su je svakodnevno u invalidskim kolicima pratile na misu u župnu crkvu, na molitvu u sestrinsku kapelu i za zajednički stol. Od Božića su je snage znatnije napuštale i bila je svjesna da se bliži putovanje za nebeski Jeruzalem. Zbog toga je tražila stalnu prisutnost sestara koje su joj zaista bile blizu u svako doba dana i noći. Neka im Gospodin bude obilna nagrada!

Draga s. Leopolda, željela ste biti izmirena s Bogom i svima te ste i u oporuci, pisanim putem zatražila oproštenje od zajednice i svake pojedine sestre, kao i to da Vi svima opraštate. Neka Vam nebeski Otac bude blagi Sudac, da izmirena s njime i svima primite puninu njegova života. Počivala u miru Božjem!

s. Andrea Nazlić