Iskustvo zajedništva u Centru Cinyabuguma

17. lipnja 2019. - 11:29 -- šsf

Centar Cinyabuguma, organiziran u sklopu naše zajednice u Bukavu-Nguba, prepoznatljiv je po radu na opismenjavanju odraslih, obuci krojenja i šivanja ali i po odgoju općeljudskih i kršćanskih vrijednosti. Polaznici Centra su djeca od devet godina i više, koja nisu imala mogućnost pravovremeno pohađati osnovnu školu, koju počinju s pet-šest godina. Zahvaljujući programu za dodatno opismenjavanje, tijekom tri godine omogućeno im je završiti program šestogodišnje osnovne škole, i na kraju polagati završni državni ispit za osnovnu školu.

Druga grupa polaznika Centra su djevojke od 15 i više godina, ponekad ima i mladića, koji zbog raznih obiteljskih poteškoća nisu uspjeli pohađati školu, ili su je pohađali djelomično. Kroz trogodišnji program omogućeno im je opismenjavanje, opća kultura, obuka krojenja i šivanja te vođenje domaćinstva, obuka kuharstva. Pomažemo im da prihvate životne vrijednosti i osposobe se za neko zanimanje kako bi mogli organizirati svoj život.  

Svi polaznici u programu dopunske osnovne škole te obuke krojenja i šivanja za odrasle potječu iz siromašnih obitelji. Mnogi od njih i ne žive u svojim obiteljima. Naše sestre se trude kako bi svim polaznicima omogućile cjelovitu i kvalitetnu obuku, kako u obrazovnom tako i moralno- kršćanskom pogledu. Tijekom ove školske godine, uz nastavnike u radu Centra, sudjelovale smo i mi tri sestre, jedna kao voditeljica centra a dvije u poučavanju vjeronauka, francuskog jezika, kuharstva i vođenju domaćinstva.

Posebno nas raduje vidjeti kako djeca nauče i žive vrijednosti koje se kriju u samom imenu centra – Cinyabuguma, što znači Zajedništvo. Djeca su se tako lijepo povezala i ne dopuštaju da ih itko remeti u njihovu zajedništvu. Zanimaju se jedni za druge, suosjećaju u poteškoćama. Nemoguće je zamisliti da dolaze iz različitih sredina i da se prije nisu ni poznavali. Kad se igraju u našem dvorištu, tako su opušteni kao da nemaju nikakvih problema i kao da dolaze iz normalnih obiteljskih situacija. A svatko od njih ima svoju tužnu priču. Unatoč tome znaju se zajedno veseliti i međusobno ohrabrivati. To nas posebno raduje kad vidimo da i oni koji dolaze iz najtežih obiteljskih situacija, u igri i školi kao da zaborave probleme. Posebno je to uočljivo u manifestacijama izvan nastave. Kroz ovu godinu organizirali smo hodočašće u Svetište Lukananda, mjesto gdje je započela evangelizacije naše biskupije. Upriličili smo božićnu duhovnu obnovu u duhovnom centru Amani te uskrsnu hodočasteći u katedralu s mauzolejom naše trojice biskupa mučenika. Imali smo obrazovni izlet u prirodoslovni istraživački centar Lwiro u blizini Bukavua. Veliku radost priuštila je nogometna utakmica s polaznicima jednog drugog centra za opismenjavanje odraslih u gradu. Svečano smo proslavili zaštitnicu našeg Centra sv. Elizabetu Ugarsku. Podjelu svjedodžbi na kraju školske godine obilježili smo posebnim programom. Igrokazom, pjesmom, plesom i recitacijama djeca su nama i svojim obiteljima pokazala svoje talente i ponos za sve uspjehe.

Prenoseći im kršćanske vrijednosti, zajedno s njima osjećamo se prožete Božjom ljubavlju. I mi same učimo od njih. Bog nas vodi na našem putu kao što je vodio i nadahnjivao našu utemeljiteljicu Majku Margaritu Pucher. Njezina želja, trud i suosjećanje za siromašnu i napuštenu djecu nastavlja živjeti i po radu našeg Centra. Posebna nam je radost da smo dio 150. godišnje niti naše Družbe u svjedočenju Božje milosrdne ljubavi koja daje radost životu.

s. Teresita Nshobole

 

Na kraju ove školske godine u Centru Cinyabuguma želim s vama podijeliti nešto od proživljenog iskustva.

Uz predviđeni školski program organizirali smo nekoliko duhovnih obnova. Svaki susret bio je djevojkama zanimljiv te im pomogao u osobnom rastu i u vjeri. Posebno ih se dojmila uskršnja duhovna obnova koju su animirali djelatnici obiteljskog pastoralnog centra na temu Obiteljske rane i traume. Tema životna i bliska, jer su mnoge od njih, nažalost, proživjele teške obiteljske situacije. Bilo mi je drago vidjeti koliko su se obogatile i ohrabrile, shvativši kako se mogu nosit sa svojim teškim iskustvima.

Poučavanje u Centru za mene je bio pravi izazov. Početak nije bio nimalo lagan. Trebalo se prilagoditi njihovoj intelektualnoj razini i potrebama, poučavati kombinirajući dva jezika, kiswahili i francuski. Bogu hvala, s vremenom sam uspjela naći način kako im prenijeti nešto od znanja, a nadasve ljubav obilježenu majčinskom skrbi i željom da im pomognem pripremiti se za budućnost.

Mi sestre uspjele smo s njima ostvariti dobre odnose. Djevojke nas poštuju i imaju povjerenje u nas. Uz stjecanje osnovnog znanja i umijeća mislim da im je još važnija naša prisutnost i suosjećanje s njima. Na taj način osjećaju se vrednovane i važne. Netko se zanima i skrbi o njima. Nadam se i Bogu molim da ono što su naučile, bude korisno u njihovu životu i pomogne im u stvaranju njihove budućnosti. Bogu hvala na iskustvu rada s ovim djevojkama koje su potrebne znanja, ali još više skrbi i ljubavi.

s. Vénéranda Kavugho