Iskustvo redovništva

27. lipnja 2019. - 12:49 -- šsf

Nas šest, tri dijamantne i tri zlatne jubilantkinje, imale smo u samostanu u Zadru, Trg Gospe Loretske 10, pripravu za proslavu jubileja redovničkoga života. S nama je od 22. do 25. lipnja bio fra Krunoslav Kolarić kao animator našega susreta koji se odvijao u povjerljivom bratsko-sestrinskom ozračju obilježenom franjevačkom jednostavnošću.

Imale smo dovoljno vremena da smo mogle prebirati po svojoj prošlosti te u zajedničkim susretima iznositi iz svojih riznica – i dobro i manje dobro. Iako smo skloniji govoriti o lošim iskustvima, važno je iznositi i ona lijepa, naglasio je fra Kruno. Jer povijest je učiteljica života, ali ne toliko da je analiziramo, nego da iz tog iskustva učimo, pa makar ono bilo i problematično.

Iznosile smo što nas je potaklo da izbližega slijedimo Krista po primjeru sv. Franje. Koje su to male, obične stvari zapalile iskru poziva, što nas je oduševilo te smo, ne slučajno, došle upravo u provinciju Presvetoga Srca Isusova. Koje su nas tegobe pratile na putu uključivanja i urastanja u zajednicu, u prihvaćanju dužnosti za koje i nismo uvijek bile spremne. Također smo iznosile gdje smo pronalazile snagu i razlog da se ide dalje, da se ne posustane na započetom putu. Sve nas je to oblikovalo, sve je to dio našeg identiteta. Sve je to u nama i na razne načine zrači iz nas, očituje se u našim riječima, gestama, djelovanju.

Posvijestile smo darovanost jedne drugoj, susrele smo se u svojim različitostima i iskustvima. Bile smo zajedno bez žurbe i u odmaku od redovitih svakodnevnih obaveza. Osluškivale smo jedna drugu i nazirale prisutnost Božju koja zahvaća u konkretnu stvarnost osobne povijesti svake od nas. Ostati nam je u istini koju Bog ispisuje u našem životu. U tome nam pomaže šutnja, tišina, povlačenje u osamu, kako nam svjedoči sv. Jeronim. On se povlačio u samoću i molitvu dok je prevodio Sveto pismo. U samoći, povlaštenom vremenu bio je s Gospodinom i osjetio čisti i blistavi zrak koji ga je ispunjao Prisutnošću. I mi smo pozvane kroz čitanje Svetoga pisma i molitvu udisati taj čisti zrak, osluškivati što nam Gospodin govori i koje je naše poslanje.

Voditelj nam je više puta naglasio da iskustvo traži da bude izrečeno i da ne budemo škrte u njegovu iznošenju te da svjedočimo svoje oduševljenje za Krista. Sve što jesmo da pamtimo ali ne u smislu jadikovanja nego da iz onoga bolnoga učimo. Svi izazovi u životu i naša nespremnost na njih, mogu nam biti pouka. Dopustimo da nas i zajednica poučava i mijenja. Rastemo također kroz one osobe koje nisu zadovoljne u zajednici. One nas stavljaju pred izbor i na neki način provjeravaju gdje smo u našem životnom hodu.

Hvala Gospodinu za ovo vrijeme provedeno zajedno. Međusobno smo se obogatili. Stvoreno je takvo ozračje da smo se nasmijali i do suza. Od srca hvala sestrama s kojima smo ove dane zajedno provele.

Na povratku iz Zadra u Vodicama smo posjetile umjetnički vrt samoukog Josipa Mateše zvanog Jole koji je, nadahnut Kristovom patnjom, od živih maslina isklesao skulpture koje zrače životnost i ispunjaju porukom koju je umjetnik udahnuo u njih. Posjetile smo i župnu crkvu blizu koje se nalazi Raspeti, od bodljikave žice kojeg je također oblikovao umjetnik Jole. Zanimljivo je da je savijao bodljikavu žicu golim rukama. Na mjestu gdje se na križu obično nalaze slova INRI, na ovome je ZA ME. Svatko tko stane pred taj lik može biti otvoren poruci da je Krist trpio upravo za njega. A Jole nam je pročitao i pjesmu koja je vezana upravo za to njegovo djelo. Evo početka:

Za me
Za me ponovno na Golgoti,
na drvu križa izraslog
iz klice moje grešnosti,
otrgne me tako zagrljaju Zlog.
... Za me, za me, za me…

Obogaćene umjetničkim izričajima i djelima pošle smo na obližnje brdo Okit na čijem se vrhu nalazi crkva Gospe Karmelske rušena dva puta. Prvi put ju je srušila talijanska vojska s ratnog broda 1942. godine. Ali, narod vjeran svojoj Gospi, sagradio je novu u 72 dana. Ljudi, žene i djeca, svi su radili, nosili materijal na leđima, glavama. Drugi put je srušena 1992. godine u Domovinskom ratu. Na istome mjestu nova je sagrađena 2000. godine.

Narod čuva uspomenu na čudesni događaj procvalog klena u blizini crkve u Badnjoj noći. Klen inače cvate svake tri godine u mjesecu travnju ili svibnju. Vjernici su dolazili na Badnjak u crkvu i čekali Božićnu misu zornicu. Tako su mogli vidjeti taj čudesni prizor. Zadnje čudo se dogodilo 1949. godine. Tada su komunisti sasjekli klen. Sada na tom mjestu raste novi, iako se pokušalo spriječiti njegov rast prstenovanjem žila na tri mjesta.

Eto, tako je naša duhovna obnova počela u sjeni Gospe Loretske u Zadru a završila kod Gospe Karmelske na brdu Okitu. Neka nas Gospa prati na daljnjem našem putu da poput nje budemo otvorene volji Očevoj.

s. Karolina Bašić