Institut Nyantende

22. lipnja 2018. - 09:43 -- šsf

Naše sestre djeluju u srednjoj katoličkoj školi u Nyantende, koju vodi s. Mislava Prkić i s. Immaculée Mauwa Kashera. Za veliki uspjeh škole svoj doprinos su dale i druge sestre naše zajednice: s. Deodata Musimwa Baganda, s. Marie-Louise Kaswera, s. Samuela Šimunović, a ove godine se meni i s. Elisabeth Habamungu Mirindi pružila prilika da započnemo naše misijsko djelovanje i rad u istoj školi.

Djeca su mnogobrojna, učionice su pune i teško je biti pozoran prema svima u onoj mjeri u kojoj zaslužuju. Ono što me oduševilo jest da su i u ovim 'otežanim uvjetima' ravnatelji i profesori uspjeli pokrenuti natjecanje između škola. Djeca se natječu u raznim disciplinama: govorništvo, kviz - opća pitanja iz kulture, umjetnička djela kroz crtanje, poeziju, glumu, tradicionalni i moderni ples, kulinarske vještine, pa čak i izbor za miss.

Tijekom školske godine, uz školske i kućne obveze, nakon nastave, djeca bi se sastala i između sebe organizirala i raspodijelila uloge. Uz vodstvo samo nekoliko profesora više su puta proslavili našu školu. Najveći odjek su napravili na posljednjem natjecanju kad smo ušli u finale s 'gradskim' školama. Djeca koja su odrasla na selu i koja su pohađala 'seosku' školu, napokon su došla do svoje slave. Ova pobjeda je osobito važna maturantima koji su toliko toga primili u ovoj školi, da su me skoro rasplakali izričući zahvale sestrama i svim profesorima, jer gdje bi danas bili, da nije njih i njihovih životnih smjernica, cjelokupnog odgoja i obrazovanja. Zanimljivo mi je bilo čuti kako podržavaju 'strogoću' i disciplinu škole, jer vidi se tko je bio učenik u 'Institutu Nyantende' vrata su mu otvorena, bez obzira na koja će pokucati.

Natjecanje se obično održava nedjeljom, jer tada nema nastave, s početkom u 10 sati pa sve do 18 sati. Nezgodno je za male navijače koji žele gledati natjecanje, spektakl godine, jer im nije lako naći prijevoz, nabaviti ulaznice i uz to imati nešto za pojesti i popiti. Ali kako ovdje nema ni kina ni kazališta, a doma ni struje ni TV-a, ovo im je idealna prilika da vide nešto novo i da se zabave, ali i usporede s drugim školama. Mnogi steknu nova prijateljstva, i sve je to na njihovu i na našu radost. Njihova gorljivost za natjecanjem je gotovo opipljiva, pobjeda je najveća nagrada i priznanje za sav njihov trud. Ponos koji osjećaju je nenadomjestiv, tako da unatoč svim 'mukama' i troškovima oko organizacije tih susreta teško ih je odbiti i ne dopustiti nastavak natjecanja. Kad uzmete u obzir njihovu monotonu i surovu svakodnevnicu i činjenicu da je većini prvi put da gledaju ovakav showu, osmjeh se javi na usnama i sretna sam da sam svjedok njihovog uspjeha. Teatar je to koji će pamtiti cijeli život i prepričavati danima.

Zato ih toplo preporučujem u vaše molitve da i dalje nastave s istim žarom ostvarivati nove pobjede za školu koja ovdje zaista život znači.

Svojim dolaskom na ovo natjecanje s. Andrea Nazlić, provincijalna predstojnica i s. Željka Čeko, provincijalna savjetnica, izazvale su veliko oduševljenje. Prisutni su bili i predstavnici vlasti, kao i koordinator svih katoličkih škola. To nam je potvrda da i samom svojom prisutnošću među mladima puno činimo.

Šaljemo vam veeeliki pozdrav iz DR Konga. S ljubavlju

vaša s. Adriana Galić