Hodočašće uz redovničke jubileje

14. srpnja 2015. - 09:43 -- šsf

U sklopu pripreme za polaganje doživotnih zavjeta darovano mi je hodočašće u Asiz i druga mjesta značajna za franjevaštvo, zajedno sa sedam sestara koje ove godine slave 50, odnosno 60 godina redovničkoga života.

Hodočašće je započelo 30. lipnja u večernjih satima kad smo se, nakon okupljanja na Lovretu, iz splitske luke otisnule brodom znakovitog naziva Regina della pace prema Anconi, na drugu stranu Jadrana, odakle ćemo krenuti stopama sv. Franje, razmatrajući zajedno s njim otajstvo Onoga na koga je svojim životom želio ukazati. Radosne smo započele naš put pjesmom i molitvom, pod geslom Oče naš. Prvo ugodno iznenađenje doživjele smo već u brodskoj kapeli gdje smo, Božjom providnošću, imale priliku sudjelovati u euharistijskom slavlju s grupom hodočasnika iz Napulja, predvođenih svećenikom čija je propovijed i poziv na otvaranje Kristu bio dobar uvod u našu duhovnu obnovu. U jutarnjim satima uplovile smo u Anconu, odakle smo krenule na naše prvo odredište – La Vernu.

Naša voditeljica, gđa Nataša Bulić iz hodočasničke agencije Ichtis, tijekom cijelog hodočašća svojim znanjem i mirnim duhom približavala nam je život sv. Franje, uprisutnjujući njegov duh i čineći ga bliskim na nov način. Na La Verni smo sudjelovale u molitvi Devetog časa i procesiji koja svakodnevno iz bazilike Gospe od anđela ide kroz koridor povezan s bazilikom i kapelom stigmata, mjestom gdje je sv. Franjo 1224. zadobio rane. Put je oslikan motivima iz Franjina života koji nam dozivaju u pamet Franjinu radikalnu opredijeljenost za evanđelje koje je nastojao oživotvoriti i ujedno nas pozivaju na preispitivanje vlastitog življenja kršćanstva na franjevački način. La Verna je prepuna mjesta na kojima se može mirno razmatrati Franjinu potpunu predanost Bogu i zadivljenost poniznošću koja se objavila Utjelovljenjem i ljubavlju što se očitovala u muci. Franjo se, povlačenjem u osamu i intenzivnom molitvom nastojao suobličiti Kristu, da bi preobražen osobnim iskustvom s Njim, hrlio opet među braću i služeći im bio znak njegove neizmjerne ljubavi. Od Franje možemo učiti da se mir, za kojim toliko težimo, nalazi u vršenju Božje volje tj. u poniznom služenju braći.

Trećeg dana našeg hodočašća napuštamo La Vernu i krećemo prema Asizu, razmišljajući o vjeri kakvu je imao sv. Franjo, poniznoj i čvrstoj vjeri koja nas, ukoliko raste i umnaža se u nama, oslobađa od svih strahova. Prvo mjesto koje smo posjetili u Asizu bila je bazilika sv. Marije Anđeoske gdje smo sudjelovale na euharistijskom slavlju nakon kojeg, okrijepljene, krećemo u obilazak Porcijunkule, kolijevke franjevaštva. Obilazimo mjesta gdje se Franjo okupljao s prvom braćom započinjući priču koja će trajati stoljećima nakon njegove smrti. U poslijepodnevnim satima posjetile smo baziliku sv. Franje, mjesto gdje je grob sv. Franje. U bazilici smo slijedećeg jutra slavile Euharistiju koja nas je okrijepila i uvela u novi, ispunjeni dan. Nakon toga uputile smo se u Greccio, mjesto gdje je sv. Franjo uprizorio žive jaslice. U spletu spilja u koje se povlačio u molitvu jedna ga je spilja podsjetila na događaj rođenja. Franjo, ponesen ljubavlju prema Kristu želi obnoviti uspomenu na betlehemsko Dijete i uprizoruje taj događaj. Nakon Greccia uputile smo se u Fonte Colombo (Golubinji izvor) gdje se Franjo povukao i napisao prvo Pravilo.

Jedno od najpoznatijih mjesta značajnih za franjevaštvo je i crkvica sv. Damjana koju smo zatim posjetile. Tu Franjo doživljava ekstatičnu stvarnost. Originalni križ s kojeg je Franjo čuo poziv za obnovu crkve nalazi se u crkvi sv. Klare. Upravo u toj crkvi smo sudjelovale na nedjeljnom svečanom euharistijskom slavlju nakon kojeg smo se uputile u obilazak crkve i kripte, gdje smo saznali više o relikvijama sv. Franje i sv. Klare koje se tu nalaze. Jedno od naših posljednjih odredišta bila je oaza mira i tišine Eremo delle Carceri gdje se sv. Franjo s braćom povlačio na post i molitvu. Na putu prema Anconi posjetile smo i marijansko svetište u Loretu.

U Split smo uplovile 6. srpnja u ranim jutarnjim satima i radosne se uputile prema Lovretu. Ispunjene i zahvalne za brojne primljene milosti, svoje hodočašće okrunile smo slavljenjem sv. mise u svetištu Čudotvorne Gospe Sinjske. Gvardijan fra Petar Klapež u kratkoj propovijedi podsjetio nas je da imamo posebnu milost da u Godini posvećenog života i slavlja 300. obljetnice čudesne pobjede pod Sinjem uz Gospin zagovor preporučimo sebe i svoju zajednicu Mariji koja svojim uhom osluškuje naše molitve i prošnje.

Zahvalne Gospodinu za udijeljene milosti, radost i zanos koji smo snažno osjetile ostat će trajno pohranjeni u našim srcima. Hvala našoj Provincijalnoj upravi što nam je omogućila hodočašće Franjinim stopama. Hvala i gospođi Nataši koja je svoju nesebičnu ljubav svakodnevno darivala svakoj od nas.

Mir i dobro!

s. Nada Dolić