Hodočašće u svetište Lukananda

24. rujna 2020. - 17:48 -- šsf

Dana 21. rujna tri postulantkinje, tri novakinje i dvije sestre juniorke iz zajednice u Bukavu-Nguba te odgajateljica s. Samuela, hodočastile smo u svetište Lukananda u župi Nyangezi, u blizinu Bukavu-a.

Navečer uoči hodočašća imale smo posebnu pripremu. S. Samuela nam je predstavila značenje i važnost hodočašća u životu vjernika. To je odlazak prema svetom mjestu praćen molitvom. Obično se ide pješice. Iste večeri dobile smo svoju ulogu kako bi hodočašće proteklo u najboljem redu. Bila je to ekipa za animiranje molitve, sestra odgovorna za izbor puta i povremeni odmor, a za slučaj da treba nešto nabaviti, brigu je imala ekonoma hodočašća.

Poslije zajedničke molitve Jutarnje započele smo hod oduševljene vidjevši spretnost i ljubav s. Mislave koja nam je sve pripremila za piknik. Napustile smo Ngubu ujutro u šest sati a u Svetište smo došle u 14 sati. Dakle, osam sati hoda. Gdje je bilo moguće išle smo kroz sela i polja prijekim putem izbjegavajući glavnu cestu, koja je duža i puna kamiona. Prolazeći kroz naselja imale smo prigodu susresti puno ljudi. Mnogi nisu krili svoju radost vidjevši nas da prolazimo kroz njihova naselja. Među njima je bio jedan stariji čovjek koji je sjekao drva za domaćinstvo te nam je pripremio „hodočasničke štape“ kako bi nam olakšao teret dugog hoda. I zbilja, to nam dobro došlo. Neki ljudi su nas hrabrili, a djeca bi istrčala na put i gledala nas s velikim čuđenjem i zanimanjem. Poneka bi doviknula da kad narastu žele biti kao mi, redovnice. Bilo je i onih koji su s podsmjehom promatrali naš hod i pokušali nas obeshrabriti, ali se mi nismo dale smesti niti ljutiti zbog toga. S osmijehom bi ih pozdravile i mirno  nastavile svoj put.

Dok smo hodile prema Svetištu izmolile smo sva četiri otajstva Gospine krunice i pjevale Marijanske pjesme. Molitvu su pratile različite nakane. Htjele smo uključiti i Bogu preporučiti što više ljudi, naše sestre, obitelji, siromahe, bolesne, napuštene. Došavši u samo Svetište s radošću i ohrabrenjem dočekao nas je o. Damien, svećenik zadužen za doček hodočasnika i organiziranje liturgije. On je predvodio euharistijsko slavlje u koje smo stavile svoju zahvalnost Bogu za sve milosti primljene u redovničkom odgoju, za dar prvih redovničkih zavjeta s. Rosine i s. Clémentine, za početak novicijata s. Bernardine, s. Edith i s. Julienne te početak postulature Sylvine, Victorine i Bernadette.

Misna čitanja i molitve tog dana bile su od blagdana sv. Mateja, apostola i evanđelista te su se izvrsno uklopile u naše hodočašće. Svećenik nas je u propovjedi podsjetio da je cijeli život jedna zahvala za dar života. Pozvao nas je na življenje zajedništva i svjedočenje mira, te po primjeru sv. Mateja na odricanje od svega što nas sprečava u slobodnom nasljedovanju Krista. Naglasio nam je da sve naše aktivnosti imaju izvor u Bogu, ali isto tako i konačni cilj u Njemu samome.

Poslije misnog slavlja ostale smo u klanjanju pred Presvetim Sakramentom. Zatim smo posjetile grob prvog misionara o. Josepha Van der Haeghe, iz družbe Misionara Afrike, koji je 1906. godine došao u naš kraj naviještati Evanđelje. Slijedio je objed koji nam je spremila sestra s puno ljubavi. Unatoč umoru bile smo presretne što smo uspjele doći do našeg cilja i primiti obilje milosti Božje.

Onda je došlo vrijeme za povratak. A bile smo već tako umorne. Opet nas je oduševila sestrinska ljubav i pažnja. Iz Nyantende je po nas došla s. Immaculée, te nas odvezla u Ngubu. Naš povratak pratila je pjesma u znak zahvale Bogu za sve milosti toga dana. Neka Mu je hvala i slava!

U ime hodočasnica, zadužene za „izvještavanje“

s. Clémentine i Sylvine, postulantkinja