Hodočašće u Gospino svetište

24. lipnja 2017. - 10:51 -- šsf

Nas sedam sestara s privremenim zavjetima, zajedno sa s. Samuelom, dana 14. lipnja uputile smo se na hodočašće u Gospino svetište, na mjesto ukazanja u Kibeho u Rwandi. Prije samog putovanja podijelile smo „dužnosti“ vezane za hodočašće: imale smo predstojnicu koja je skrbila o nama, ekonomu, liturgijsku ekipu i ekipu za medije. Putovanje u nepoznati kraj započele smo molitvom stavivši se pod zaštitu Nebeske Majke.

Sam prijelaz preko granice i ulazak u susjednu zemlju bio je nekima od nas prvi takav doživljaj. Bilo je zadovoljstvo vidjeti nas osam sestara kako smo „uredni putnici s urednim dokumentima“. Putovanje preko nacionalnog parka Nyungwe, bio je prilika susresti „autohtone stanovnike parka“ – majmune, i isto tako učiniti stanku na ovom dugom putovanju.

U Gospino svetište stigle smo u poslijepodnevnim satima gdje su nas srdačno dočekale sestre svetog Vicenca Palottia, kod kojih smo prijavile prenoćište. Kuća za doček hodočasnika lijepo je uređena i svakoj od nas, poslije naporna putovanja, osigurala krepak odmor. Navečer, poslije kratke posjete Svetištu, imali smo euharistijsko slavlje zajedno sa sestrama a potom večeru, što nam je bila prigoda za upoznavanje nove redovničke družbe.

Euharistijsko slavlje slijedećega dana obogatile smo svojim pjevanjem i predvođenjem molitve Jutarnje. Otac Wenceslav, palotinac, zadužen za hodočasnike, posvetio nam je dosta vremena i potanko nam objasnio Gospina ukazanja. Imali smo radost susresti i samu vidjelicu, jednu od njih tri, koja je stalno u Svetištu. Naime, tri učenice srednje škole imale su milost vidjeti Gospu: Alphonsine, Nathali i Marie Claire.

Prvo ukazanje bilo je 28. studenog 1981. godine kada je Alphonsine bila učenica 1. razreda srednje škole. Vidjela je Gospu u 12.30 sati tijekom posluživanja ručka učenicima. Imala je milost razgovarati s Gospom 15 minuta. Gospa se predstavila kao Majka Riječi. Svima je to bilo čudno, pogotovo što je Alfonsine nedavno došla u tu školu, a rodom je iz siromašnog dijela Rwande koji je prepun vračeva. Drugo ukazane bilo je 12. siječnja 1982. godine Nathali (onu koju smo i mi susrele), koja je bila poznata kao jako pobožna djevojka. Treće ukazanje bilo je 6. ožujka 1982. godine Marie Claire. Ovo ukazanje je bilo veliko iznenađenje, jer se upravo ona žustro borila da se ukazanja ne prihvate te je ismijavala same vidjelice. Niz godina vidjelice su imale milost susreta s Gospom, najprije u njihovoj učeničkoj spavaonici (mjesto sadašnje kapele) a zatim na dvorištu, koje je nazvano „Trg ukazanja“. Posljednje ukazanje bilo je 1989. godine kada je Gospa ostavila poruku vidjelici Alphonsine: „Idem, ali vas ne napuštam. Bit ću uvijek s vama.“

Gospa nas u svojim ukazanjima poziva na stalno obraćenje, da budemo sviježe cvijeće ugodna mirisa, da molimo bez prestanka za Crkvu i svijet, posebno za obitelji. Isto tako, uputila je posebnu poruku osobama posvećenoga života kojom nas upozorava na zahtjevnost našeg života i poziva da ne činimo nikakve kompromise s obzirom na naša obećanja dana Bogu već da čuvamo svoju vjernost.

Poslije iscrpna izlaganja svećenika pogledale smo dokumentarni film o ukazanjima te proces ispitivanja, istraživanja i priznanja od strane Crkve. Naime, Crkva je službeno priznala Svetište kao mjesto Marijina ukazanja 29. lipnja 2001. godine i time je ovo prvo svetište takve vrste u Africi.

Sve što smo čule i vidjele još nas je više potaklo na molitvu klanjanja pred Presvetim Sakramentom u kapelici ukazanja. Poslije podne smo zajedno molile pobožnost Križnog puta s nakanom za naše četiri sestrinske zajednice, za milosno i radosno zajedničko življenje. Imale smo radost moliti Večernju u zajedništvu s drugim redovničkim zajednicama prisutnima u toj župi. Bilo je to bogato liturgijsko iskustvo.

Treći dan bio je predviđen za povratak. Odabrale smo duži put, preko grada Butare, kako bismo još upoznale nove krajeve. Ova tri dana su za nas bili bogato iskustvo našeg zajedništva i moljenja na svetom mjestu, upoznavanje novih redovničkih zajednica, druge kulture i novog krajolika. Bogu zahvaljujemo za njegovu stalnu zaštitu i prisutnost u našim životima. Iskreno zahvaljujemo našoj zajednici za ovaj dar hodočašća.

Neka nas sve dane našega života prati zagovor Nebeske Majke.

s. Anne Marie Mukundwa i s. Pascasie Nsimire, juniorke