Grofovi Brandys

Grofovi Brandys su se iz Graza u Maribor preselili godine 1832. Kao u Grazu, tako su i u Mariboru imali velike posjede.1

Grofovi Brandys su imali mnogo smisla za karitativna djela. U dvorcu se zimi grijala prostorija kamo bi dolazili siromasi i dobivali hranu. Naročito na srcu bili su im bolesnici. Stoga je bilo razumljivo da je jedna od Brandysovih kćeri postala milosrdnica, imenom s. Leopoldina. Ona je godine 1878. ustanovila zajednicu redovničkih pomoćnica, priključila ih milosrdnicama da bi po kućama dvorile bolesnike i kod njih ostajale ako je bilo potrebno. Druge redovnice to po svojim pravilima nisu smjele. Godine 1926. odcijepile su se od milosrdnica, sasvim se osamostalile te djeluju u Sloveniji kao Slovenske Marijine sestre. Kada su prihvatile rad u Slovenicumu u Rimu, pobrinule su se za status papinskog prava u duhu Vinka Paulskoga.

Koliko se sjećam, kod procesa osamostaljenja tih sestara savjetima je pomogao tadašnji ljubljanski isusovac o. Tomc. Njegove dvije rodice (s. Tajda i s. Dragotina) su se tada, po njegovoj osobnoj želji priključile Školskim sestrama u Mariboru.

Milosrdnica s. Leopoldina Brandys bila je slaboga zdravlja, stoga je često boravila na svježem gorskom zraku kod sestara u Begunjama u Gorenskoj. Kao utemeljiteljicu Marijinih sestara Crkva ju je počastila naslovom "časna majka" i o životnom jubileju je dobila dozvolu za svakidašnju svetu pričest.2

Jedan od Brandysovih sinova bio je isusovac, nekako suvremenik isusovca Valjavca, rođaka gospođe Šporn iz Lokara kod Vodica, koja je svoje imanje u Repnjama dala isusovcima, te su se tamo nastanili, sagradili samostan i crkvu, koja je bila prva u Sloveniji posvećena Srcu Isusovu.

Nakon odlaska isusovaca iz Repnja, a na njihov poticaj, gospođa Šporn je dala sagraditi u Repnjama jednokatnu školsku zgradu, gdje bi se trebale školovati djevojčice iz Rešpnja i okolnih sela. Na svojoj je školi htjela imati slovenske učiteljice - redovnice. Po savjetu isusovaca obratila se je na Školske sestre u Maribor. S tadašnjom časnom majkom Nepomucenom Ziggal, sklopila je pogodbu za preuzimanje škole, samostana s crkvom, gospodarskih zgrada i cijeloga posjeda godine 1883.

Toliko zasada, nešto općenitog, u vezi s tadašnjim događajima, s grofovima Brandys, posebno s groficom Sofijom Brandys kao predsjednicom Društva katoličkih gospođa u Mariboru. Kasnije ćemo se s tom gospođom još susresti, i to kao posrednicom za dolazak redovnica iz Algersdorfa u Maribor, te kao mudrom savjetnicom sestara, naročito s. Margarete Pucher kod njezinih nastojanja za odcjepljenje od algersdorfske i pristupa u novu matičnu ustanovu samostalne družbe Školskih sestara u Mariboru.

---------------

1 Kad sam hospitirala i vršila praksu na Voćarsko-vinogradarskoj školi u Mariboru, profesor Priol nam je rekao, da se škola nalazi na travnjaku grofa Brandys.

2 To su mi pripovijedale milosrdnice iz bolnice u Krškom kad sam bila još u roditeljskom domu.