Globalizacija i zdravlje

16. veljače 2015. - 17:16 -- šsf

U subotu 14. veljače u samostanu na Lovretu održan je tradicionalni susret za naše sestre prigodom Dana bolesnika, a u organizaciji Sekcije za medicinsku i socijalnu službu provincijskog Vijeća za apostolat. Ovaj put na susretu su bile prisutne i sestre drugih zajednica te nekoliko svećenika. Željele smo tako zajedničkim razmišljanjem obilježiti Godinu posvećenog života.

Predavanje na temu Globalizacija i zdravlje održao je prof. dr. sc Goran Dodig, predstojnik Klinike za psihijatriju KBC-a Split.

Dr. Dodig je započeo izlaganje postavljanjem pitanja: Koji je smisao ove teme, i što to podrazumijevamo pod izrazom globalizacija i zdravlje.

Globalizacija je često izgovarana riječ, a puno puta ni sami ne znamo što ona znači. Zahvaća li nas ona na kolektivnoj i individualnoj razini? Zatim, zdravlje kao iznimno važna činjenica u životu čovjeka, kako se na njega gleda u okviru globalizacije? Imaju li prave vrijednosti koje su neophodne za čovjeka u tom sustavu svoje mjesto? Ili je sve podložno materijalnom?

Iz izlaganja se moglo razlučiti kako se u ovoj globalizaciji treba znati izboriti za ono što daje smisao čovjekovu životu i postojanju. To znači da u svem tehničkom, ekonomskom i materijalnom napretku ne izgubimo iz vida samog čovjeka, njegovo pravo na život i to život dostojan čovjeka. Bog želi da čovjek živi u sreći, a društvo bi trebalo osiguravati uvjete u kojima čovjek može rasti u svakom pogledu. Također, društvo bi trebalo tako funkcionirati da bolesnom čovjeku može pružiti pomoć, odgovoriti na njegovu nemoć, strah i nesigurnost.

A bolest je prvenstveno stanje nemoći. Gledano globalizacijski – to je čovjek nesposoban da radi, proizvodi. Čovjek je u globalizaciji postao privjesak svoje radne sposobnosti. Tako u bolesti on prestaje biti čovjek, premda baš u bolesti čovjek može najviše vidjeti koliko je čovjek? Može se susreti sa smislom svoga života.

Gdje je kraj tog napretka i je li materijalno blagostanje rješenje za sve? Znači li to, da ako od čovjeka nema materijalne koristi, da možemo odustati od brige o njemu? Može li to materijalno biti nadoknada za duhovne potrebe pojedinca?

Važno je naglasiti da postoji duhovna dimenzija koja daje smisao postojanju i našim aktivnostima. Ta dimenzija nam budi nadu, vjeru da se možemo suočiti sa svim izazovima pred koje nas stavlja, u ovom slučaju bolest, i sve ono što je povezano s tim stanjem. Duhovna dimenzija otvara pogled prema nečem višem, što nas istovremeno nadilazi ali i vuče naprijed k cilju koji nam je Netko zadao. I sam profesor je potkrijepio vlastitim iskustvom iz svoje struke, kako se u pojedinim situacijama ponašaju oni koji imaju ili pak nemaju vjeru.

Cilj globalizacije je misliti samo na sebe a ne na druge. To se odražava i na obitelj i na zajednicu. Globalizacija zahvaća svaku poru društva i svakog čovjeka onoliko koliko mi dopustimo biti uvučeni u sam proces globalizacije.

Kako se sve to odražava na naše zdravlje? Bolest se postavlja kao prijetnja sigurnosti i ne gleda se na pojedinca, nije važan čovjek. To je rezultat materijalizma i globalizacije. Ako o bolesti ne razmišljamo u kontekstu osobe, pojedinca, nismo razumjeli smisao života ni bolesti. Postavlja se zaključak da se zdravlje ne gleda kao pravo čovjeka od Boga svima dano.

Činimo li dovoljno da se promjeni odnos prema bolesnima?

Na kraju izlaganja zahvalili smo prof. Dodigu na iscrpnom i poučnom predavanju, koje nas je potaklo i na osobnoj razini da budemo svjesne važnosti vlastite zauzetosti u odnosu na svaku osobu, a na poseban način osobu koja je pogođena bolešću.

Susret smo završili u ugodnom druženju uz tjelesnu okrjepu.

s. Andrea Nazlić